Vijenac 286

Likovnost

HRVOJE MITROV, PUT DO SREĆE, GALERIJA 01, 27. SIJEČNJA - 18. VELJAČE 2005.

Polje akcije

Mitrova ponajprije zanima propitivanje prostorne organizacije slike, poput odnosa prvoga i drugog plana, pa trećega i tako redom; zanimaju ga gdje se u slici, na razini vizualnoga, sukobljava nekoliko principa, nekoliko suprotnih silnica koje onda pokušava dovesti u suodnos

HRVOJE MITROV, PUT DO SREĆE, GALERIJA 01, 27. SIJEČNJA - 18. VELJAČE 2005.

Polje akcije

Mitrova ponajprije zanima propitivanje prostorne organizacije slike, poput odnosa prvoga i drugog plana, pa trećega i tako redom; zanimaju ga gdje se u slici, na razini vizualnoga, sukobljava nekoliko principa, nekoliko suprotnih silnica koje onda pokušava dovesti u suodnos

U kontekstu zbivanja na suvremenoj likovnoj scene te u odnosu na slikarstvo povijesnih stilova, današnja slika, za razliku od medijske, postala je mjestom osobnih mentalnih i duhovnih sadržaja i traganja, jednostavno ona više nema izravne veze ni želje za referiranjem na predmetni svijet, kao ni za stvaranjem onih simbola čije bi tumačenje i prevođenje gledatelju davalo mogućnost analogije sa stvarnim svijetom.

Današnji slikar u prvom redu mora izazvati vibracije na plohi slike, oživiti njezinu materijalnu datost, tretirati plošan i dvodimenzionalan prostor slike kao mjesto intervencija ili polje akcije, bez uporabe simbolike, semantike ili ideologije. Dakle, slika je istraživačko polje i prostor kreative umjetnikove slobode.

Naizgled nehomogen ciklus slika pod naslovom Put do sreće, predstavljen u vrlo ambicioznoj Galeriji 01, sukus je već prepoznatljivih slikarskih principa Hrvoja Mitrova. Šablona, sprej, ali i sama gesta, pokret rukom, kao završni akcent rituala što se naziva slikanjem - to je princip slikanja koji nosi sloj i sjaj značenja i kompleksnost procesa koje iznjedruje takvo slikarstvo, njegovo mitsko i ritualno značenje.

No ta slojevitost njegovih slika, i u materiji i u značenju, daleko su od dopadljive dekorativnosti i estetike u klasičnom smislu. Premda se svi mogu složiti da je slika estetska činjenica, danas joj samo to više nije dovoljno da bi mogla živjeti. I upravo na tragu takvih promišljanja Hrvoje Mitrov progovara likovnim jezikom koji ne barata kompozicijom, ritmičnošću ni harmonijom odnosa elemenata na slici, u klasičnom smislu riječi.

AUTENTIČAN OPUS

Mitrova ponajprije zanima propitivanje prostorne organizacije slike, poput odnosa prvoga i drugog plana, pa trećega i tako redom; zanimaju ga gdje se u slici, na razini vizualnoga, sukobljava nekoliko principa, nekoliko suprotnih silnica koje onda pokušava dovesti u suodnos. Dok slika, u prvome ga redu zanima koliko toga pozadina, ploha slike može podnijeti kao podloga i koliko može nositi plastičkih, značenjskih i kolorističkih elemenata. Prostor slike nastaje ponajprije različito obojenim slojem neke boje, potom premazivanjem sloja neke druge boje, pa potom intervencijom sloja soboslikarskih šablona i gestualnih zapisa i grafizmama. Tim načinom Mitrov dezorganizira sliku do neočekivanih kolorističkih i vizualnih podražaja i senzacija. I sve više i više to mijenja, taj estetski element, nekim novim intervencijskim elementima, koji su životni, realni, što znači da vrlo često njegove slike u procesu stvaranja izgledaju mnogo ljepše nego na kraju procesa slikanja. S time da klasična estetska vrednota slike, koja bi zadovoljila prosječnoga potrošača, njega ne zanima.

Na prethodnoj izložbi, u Galeriji Stančić, Mitrov je naizgled koketirao s estetikom na platnu i promišljao o komponiranju elemenata, dok su u ovome ciklusu slojevi i planovi osolobođeni takve misli. Na ovim slikama planovi se nižu još bezobzirnije, slobodnije i grublje.

Hrvoje Mitrov već nekoliko godina vrlo inteligentno osmišljava slikarski svijet pun samosvojnih ideja, stvarajući svaki ciklus za sebe, navodeći gledatelja na neka nova očekivanja pred izlaganjem svakoga novog ciklusa, stvarajući tako vrlo samosvjestan i autentičan opus.

Hrvoje Mitrov slikar je koji pripada novoj generaciji mladih umjetnika, koji na iznimno lucidan i humorističan način stvara svoju umjetnost. U kontekstu hrvatske suvremene likovne scene, na kojoj se trse pojedini autori ozbiljne umjetnosti, dubokih promišljanja o likovnim elementima, boji i liniji, umjetnost je Hrvoja Mitrova eksperimentalna, ironična, duhovita, ali i kritična i referentna. Njegovo je slikarstvo slikarstvo koje pokušava komunicirati s publikom ne samo putem novonastalih termina i vrijednosti koje pronalazi, nego i prijašnjim umjetničkim datostima i vrednotama, ponekad ih ironizirajući.

Rekla bih da je ovaj Put do sreće samo jedan od isječaka mnogo većega mozaika Mitrovljeva slikarstva. U slikarskom principu vidim izravnu vezu sa školovanjem na odsjeku zidnoga slikarstva na Školi primijenjene umjetnosti i s jednom od kapitalnih intervencija Hrvoja Mitrova u Dubrovniku - Mljetska bolest. Poetika zida, bogatstvo koje može podnijeti zidna ploha, osova je promišljanja u nastajanju Hrvojevih slika.

Rašeljka Boras

Vijenac 286

286 - 17. veljače 2005. | Arhiva

Klikni za povratak