Pariške skitnje

Pariške skitnje

Fotografski pregled Brassaďjeva života priređivač monografije započinje neočekivano: radovima namijenjenim časopisu »Minotaur«. Riječ je o mrtvim prirodama, makrosnimcima i studijama ženskog tijela, nastalim tridesetih godina

Dvadesetu obljetnicu smrti velikoga francuskog fotografa Brassaďja, što je pseudonim pod kojim se krio Gyula Holez, iskoristio je internacionalni izdavač Taschen za još jednu nezaboravnu uknjiženu zbirku njegovih legendarnih fotografija. Monografija Brassaď, koja se pojavila potkraj 2004, sadrži više od stotine odlično otisnutih crno-bijelih fotografija francuskoga majstora te esej Jeana-Clauda Gautranda, priređivača knjige, o njegovu životu. Fotografije su smještene u tematske skupine i poredane kronološki, dok je Brassaďjev život i rad prikazan na zanimljiv način. Umjesto uobičajene biografije navode se i riječi Brassaďjevih prijatelja, znamenitih pisaca i intelektualaca. Henry Miller, američki kroničar Pariza, nazvao ga je živućim okom, koje vreba poput orla ili morskoga psa u potrazi za fotografijom.

NEPONOVLJIVI TRENUCI

Brassaďjeve su najpoznatije fotografije, nezaobilazne i u ovom izdanju, noćne scene iz pariškoga života. Pijanci, prolaznici, prostitutke i ljubavnici dio su spleena Pariza, koje je on, možda, najbolje zabilježio slikom, a Miller perom. No, njegove su fotografije nastale nakon što je, potkraj četrdesetih godina, odselio iz francuske metropole, jednako važne.

Fotografski pregled Brassaďjeva života priređivač monografije započinje neočekivano: radovima namijenjenim časopisu »Minotaur«. Riječ je o mrtvim prirodama, makrosnimcima i studijama ženskog tijela, nastalim tridesetih godina. Noćni Pariz, s praznim avenijama, rijekom Sienom u magli i rijetkim prolaznicima, Brassaď su kakva poznajemo. O tom fotografskom opusu, nastalu 1930-34. godine, Brassaď kaže da su ga, u beskrajnim noćnim šetnjama, zanimale socijalne studije noćnog života. S ljudima noći, pekarima, kurtizanama i prosjacima, prikazivao je svijet svoga doba.

U talijanskoj četvrti Pariza, 1932, nastala je, u noćnim lutanjima, njegova najpoznatija fotografija, Ljubavnici u malom kafiću, objavljena i na naslovnici monografije.

Noćne snimke iz toga doba ne znače da je produktivni fotograf danju zatvarao oči. Serija Dnevne vizije podjednako su zanimljive, neponovljive ulične fotografije, nastale u pariškom ambijentu. Slike arhitekture i bizarnih urbanih detalja dio su tih vizija, ali na većini fotografija ključni su ljudi uhvaćeni u odlučnom trenutku, kako je glavnu kvalitetu ulične fotografije nazvao drugi veliki fotograf Parižana, Henry Cartier-Bresson.

PORTRETI I IZDUBLJENI ZIDOVI

Brassaď je živio u društvu velikana svoga doba i ostavio je zapis o tome. Serija fotografija Umjetnici moga života prikazuje Piccassa i Matissea u atelijerima, Messiaena za orguljama, te Genetta, Thomasa Manna i Eluarda u njihovim kućnim knjižnicama. Tu su velikani epohe prikazani na poseban način: Prevert drži mačku, podjednako zbunjenu kao i on, dok Braque pozira ispred zida na kojem su lubanje i prekrižene kosti.

Sjajnu zbirku Brassarďjeve umjetnosti u Tachenovu izdanju zatvara poglavlje Grafiti i transmutacije. Zagonetan naslov krije fotografije izgrebenih zidova, izdubljenih likova pronađenih na zgradama te snimke skulptura koje je autor izrađivao u drugoj fazi svoga stvaralačkog života. Naime, uz fotografiranje, Brassaď se potkraj pedesetih posvetio skulptorskom poslu, ali ostao je čuven samo kao fotograf. Bavio se i filmom, njegov rad snimljen u zoološkom vrtu nagrađen je 1956. na kanskom festivalu kao najoriginalniji rad.

Monografija Brassaďs Universal Art, doista, u ne prevelikom opsegu, sadrži sve što je bitno o tome velikom francuskom umjetniku. U svakom je slučaju nezaobilazan dio svake fotografske biblioteke.

Dubravko Grakalić