Nova postava i stara poruka

Nova postava i stara poruka

Nepretenciozna i spontana izvedba zaigranog tima plesača anđela odaje vrlo jednostavnu, gotovo banalnu, zadaću koju im je dodijelila stvoriteljica

Na nedavno otplesanim Anđelima, 2, 3. i 5. veljače 2005. u zagrebačkom Teatru &TD, mlada koreografkinja Andrea Kumpar predstavila se novom postavom (muških) plesača i starom anđeoskom porukom - za let je potrebno i drugo krilo, a ono stječeš tako sto (za)grliš drugu osobu.

Plesna predstava Anđeli Andreje Kumpar otpočela je nevidljivo već u foajeu Teatra &TD, jer oni su tu, među publikom u crnim odijelima, naočiti, mladi i puni perja.

I anđeli i publika ušli su kroz ista vrata, prije izlaska na scenu anđeli su uskomešali uobičajeni kazališni protokol, a najdraža zabava bila im je dizanje cijeloga reda gledatelja i zvonjava mobitela, sve popraćeno velikom količinom perja koje je letjelo posvuda.

Potom je uslijedilo nizanje jednostavnih koreografskih sekvenci upotpunjenih solo poluimprovizacijama svakog od anđela, kao i videointermeco istih plesnih sekvenci otplesanih na različitim gradskim lokacijama grada Zagreba.

Nepretenciozna i spontana izvedba zaigranoga tima plesača anđela odaje vrlo jednostavnu, gotovo banalnu, zadaću koju im je dodijelila stvoriteljica, a zadaća je prenijeti publici jednu jedinu misao i ništa više. S lakoćom postavljen koreografski motiv i koncept uklopljen u dopadljiv anđeoski stereotip skinut s filmskih uzoraka odluka je mlade koreografkinje, jer, kako se čini: porukom koja se ponavlja ona propituje nedostatke i traži cjelovitost u zagrljaju prihvaćanja od strane publike.

Branka Cvjetičanin