Ispravci

Krešimir Bedek

Na šestom koncertu ciklusa Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj nastupio je Krešimir Bedek, prvi od dvoje najavljenih gitarista.

Krešimir Bedek rođen je u Zagrebu, gdje završava i srednje glazbeno obrazovanje u Glazbenoj školi Blagoja Berse kod profesorice Alemke Orlić. Upisuje se na Pravni fakultet, a potom u razredu našeg istaknutog gitarista Darka Petrinjaka nastavlja studij gitare na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Na državnom natjecanju učenika i studenata u Dubrovniku 2003. osvaja drugu nagradu. U Hrvatskoj i inozemstvu nastupa kao solist i član komornih sastava, a usavršava se i kod nekoliko uglednih pedagoga u inozemstvu.

Program recitala Krešimira Bedeka sastojao se od dvije hrvatske skladbe i tri potekle unutar španjolskoga jezičnog područja, tipičnog podneblja najizrazitijih gitarističkih skladbi u posljednja dva stoljeća.

Prvo su bile izvedene Varijacije na Schubertovu temu, op. 4, povijesno znamenita hrvatskog gitarista Ivana Padovca, a slijedila ih je narodnim koloritom obojena Međimurska suita za gitaru solo našeg plodnog skladatelja raznih područja Miroslava Miletića, skladatelja koji je još 1977. prvi od Hrvata napisao koncert za gitaru i orkestar. Vrlo slušno prihvatljivu četverostavačnu suitu publika je zdušnim odobravanjem interpretu srdačno prihvatila, usprkos tu i tamo tehnički izvedbenih nerazumljivosti posljednjega stavka Vivo.

Slijedila je bez stanke izvedba dvaju djela, oba posvećena znamenitom španjolskom gitaristu Andrésu Segoviji. Najprije dvostavčani Hommage ŕ Tárrega, op 69 (Garrotin, Soleares) Španjolca Joaquína Turine, a zatim Th#me varié et Finale meksičkog skladatelja Manuela M. Ponce, oba djela izvedena izvedbenom jasnoćom i visokom muzikalnošću, posebice drugo.

I posljednje je djelo na svojem recitalu Krešimir Bedek izveo bez prethodne stanke. (Bio je to koncert u jednom dahu.) Četverostavačna Sonata op. 47 (Esordio, Scherzo, Canto, Finale) uvaženog argentinskog skladatelja Alberta Evarista Ginastere djelo je pisano s izraženim suvremenim elementima i obdareno posebnim izvodilačkim načinima, pri čemu je Krešimir Bedek pokazao veliku dozu temperamenta u usponu svojih izrazitih izvođačkih mogućnosti.

Mladom je gitaristu ipak pripaziti da snažno ritmiziranje glavom, na kraju posljednje skladbe, ne bi preraslo u predstavu i tako ga udaljilo od ozbiljnosti nastupa na klasičnoj gitari. Dakako, izazvao je burno odobravanje publike, nagradivši je tek jednim dodatkom.

Zlatko Stahuljak