Ispravak

Kao scenarist, producent i redatelj filma Družba Isusova molim ispravak netočnih navoda iz kritike glazbe u mojem filmu autorice Irene Paulus objavljene u »Vijencu« br. 282-283. Činim to radi ispravna informiranja o glazbi koju je za film skladao Djivan Gasparyan iz Erevana u Armeniji. Odlučio sam pojasniti neke glazbene činjenice te ne ulaziti u polemiku s autoričinim vrijednosnim sudovima.

Irena Paulus navodi: »...a solo violina približava cjelokupni zvuk općoj unificiranosti (u uvodnoj i završnoj špici violina djeluje asketski prazno...«

U filmu Družba Isusova nikad nije zasvirala niti jedna violina. Naime, jednu od dvije glavne teme skladao je Djivan Gasparyan za kamanču, tradicionalni armenski instrument koji podsjeća na gusle, a obložen je ribljom kožom. Temu na kamanči izvodi Hrachik Mouradyan, koji je najveći kamančist Armenije.

Što se tiče odjavne špice, autorica je mogla pročitati da je »seljak koji svira frulu« zapravo glumac iz sefardskožidovske putujuće trupe, iako je kao glazbena kritičarka trebala prepoznati da je riječ o world music, židovskoj tradicionalnoj temi. Za ovu židovsku temu etnoglazbenik iz Lada Stjepan Večković osobno je izradio posebno ugođenu frulu.

Nadalje je žalosno da se kritici glazbe pogotovo takva kalibra kao što je Djivan Gasparyan (suradnik Michaela Brooka, Ena, Jesseja Cooka, Zimmera, Petera Gabriela) pristupa tako površno. Djivan Gasparyan prvi se put koristio dudukom u kvartetu na CD-u Nezeli kuće »LIBRA« koja objavljuje grčka world music. S tim je kvarteton nastupio i u Zagrebu u sklopu festivala Nebo. Djivan Gasparyan poznat je kao osoba koja kreira nove zvukove na duduku (koji ima samo jednu oktavu) pa je za film Družba Isusova uporabio prvi put do šest duduka. Dakle nije tu bilo nikakva »malog komornog sastava« kao što se to pričinja Ireni Paulus, nego je riječ o inovativnom radu istinskoga svjetskog umjetnika.

Silvije Petranović