Disciplina bez bubnjeva

Scharf Club Swing Quintet

U trenutačno za jazz ne baš blistavoj situaciji u Hrvatskoj, kada se relevantni koncertni ili festivalski nastupi domaćih jazz-ansambala mogu čak i godišnje nabrojiti na prste jedne ruke, prije otprilike godinu i pol osnovan je u Zagrebu još jedan sastav na koji bi na našoj glazbenoj sceni valjalo računati. Nazvan je pomalo humoristički Scharf Club Swing Quintet, aludirajući na stilski dosta širok, ipak na zasadama swinga temeljen profil jazza za koji se odlučio.

U tom kvintetu bez bubnjeva, što zahtijeva drukčiju disciplinu izvođenja, sviraju petorica dosta različitih temeljnih zanimanja, ali ipak kompatibilnih glazbenika koji zajednički dobro funkcioniraju. Tu su profesor filozofije i profesionalni glazbenik, diplomirani inženjer strojarstva, koji je glazbu pretpostavio fakultetskoj karijeri, specijalist urologije, kao džezist poznat već iz brojnih malih sastava te dva akademska glazbenika koji izvorno nisu džezisti. Njihova su imena redoslijedom koji je naveden: Mario Igrec, gitarist i osnivač tog pomalo osebujnog jazz-sastava te nekadašnji član gupe Hot Club Zagreb, Nenad Jura Vrandečić, kontrabasist poznat iz brojnih zagrebačkih malih jazz-sastava, primjerice iz Zagrebačkog jazz portreta, Ante Reljić, član ansambla Swing Again, Doc Quintet te Big banda Hrvatskoga glazbenog zavoda, Ranko Purić Campi, bugarija, član Tamburaškog orkestra Hrvatske Radiotelevizije, te Miljenko Puljić, violina, znan iz orkestra klasične glazbe. Svi su se oni, bez obzira na glazbeno ili drugo podrijetlo našli u jednom sastavu repertoarno dosta otvorena, ali precizno aranžirana tipa muziciranja, kojem je temelj ipak swing.

SCHARF ANGAŽMAN

Prvi je koncert Scharf Club Swing Quintet imao u simpatičnoj dvoranici MM zagrebačkoga Studentskog centra još 12. studenog 2003. Premda dosta rijetko nastupa, što nije uvjetovano samo malim brojem mogućih angažmana, nego i drugim obvezama pojedinih članova, tom bi u nas svakako specifičnom jazz-kvintetu vrijedilo pružiti više mogućnosti.

Dosadašnji uspješni nastupi u zagrebačkom klubu Sax, u Vrsaru, Podgorici te na nekim TV-emisijama, nisu nikako dovoljni da ih valorizira i pobliže upozna naše jazz-općinstvo. Za jazz neuobičajeni žičani instrumenti, violina i bugarija, daju sastavu i poseban zvuk, koji neki u šali zovu i tamburaškim jazzom.

Uz aranžmane nekih poznatih swing-standarda, poput Ladi Be Good, Lullaby Of Birdland, It Don’t Mean A Thing, St. Louis Blues, Chatanooga Choo Choo i drugih, aranžeri kojih su Mario Igrec i Ante Reljić, program je kvinteta otvoren gipsy-swingu Djanga Reinhardta pa i obradama nekih popularnijih filmskih melodija.

Ugodan je to i nepretenciozan jazz pogodan i za eter te za javne nastupe, prezasićene danas svim mogućim modernim vrludanjima. Tom će kvintetu u afirmaciji pomoći zacijelo i upravo završen CD-prvenac, ostvaren s dvadesetak pjesama kraćih trajanja za zagrebačku etiketu Aquarius Records. Bilo bi još lakše kad bi bilo više scharf angažmana!