Trenutak pjesme

Trenutak pjesme

Mirko Jirsak, 101 pjesma, Matica hrvatska Slatina, 2004.

Deveta knjiga edicije Mala slatinska biblioteka (urednica Dragica Šuvak) posvećena je pjesničkom opusu Mirka Jirsaka (Slatina, 1909 - Zagreb, 1999), pjesnika, pripovjedača i prevoditelja, javnosti poznatijega po romanu Karneval cvrčaka, objavljenu u ediciji PSHK kao njezina 173. knjiga (Osijek 1974, Zagreb 1987).

Rođen u najplodnijoj godini hrvatske moderne, Mirko Jirsak školovao se najprije u Slatini i Osijeku da bi na studije krenuo u Prag, a diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je za Drugoga svjetskog rata i u poraću kao profesor na učiteljskim školama u Srijemskim Karlovcima, Osijeku i Petrinji, a u pedesetim i šezdesetim godinama kao novinar i suurednik kulturne rubrike »Vjesnika«; potom kao profesionalni književnik i prevoditelj.

Mirko Jirsak napisao je mnogo, ali je za života objavio razmjerno malo, tek pet zbirki pjesama: Pjesme, 1929, Lice za oknom, 1933, Sa ruba ravnice, 1953, Most, 1962, Sadra i pijesak, 1981, spomenuti roman i nešto kraćih proza i ulomaka romanâ, do danas rasutih po časopisima.

Knjiga 101 pjesma okuplja pjesme kronološki poredane prema vlastitu autorovu konceptu, s tekstom predgovora Jirsakova prijatelja Bore Pavlovića, koji stoji kao izvrstan uvod u čitanje ove poezije, premda je napisan još 1980, te s pogovorom Miroslava S. Mađera.

Iako se pjesnik Jirsak javlja izvan svih književnih pravaca, a ne pridružuje se ni piscima druge moderne, ne ostaje nezapažen. Već tridesetih godina prošloga stoljeća A. Barac, pišući o pojavi tada najmlađe pjesničke generacije, naslućuje značenje Jirsakove »spontanosti i iskrenosti bola«.

Iščitavajući 101 pjesmu, pratimo sazrijevanje pjesnika i čovjeka. Već iz najranijih stihova naslućujemo bitne motive i preokupacije pjesnika, koje će ga pratiti tijekom cjelokupna životnog i pjesničkog rada. Iskreno i otvoreno objavljuje on intimne doživljaje prirode, noći, ljubavnoga čeznuća, bola i upitanosti pred neizvjesnošću ljudske sudbine.

Kao što je odlaskom na studije stjecao životno i profesionalno iskustvo, tako u pjesmama širi tematske krugove. Uz čežnju za zavičajem, za ravnicom, u juvenilnim pjesmama prevladava rezignacija i melankolija pa možemo zaključiti da zbirka Lice za oknom (1933) najavljuje bitna obilježja cjelokupna Jirsakova opusa. Uronjen u ravnicu, širi vidokrug te postupno doseže razinu općeljudske spoznaje. Samoća, gorčina, egzistencijalna tjeskoba najčešći su motivi pjesama. Sa sljedećim zbirkama tematsko-motivski krug ne mijenja se bitno, ali češće su nerimovane, lirske minijature, kojih je stih kratak i gnomičan. Pjesnik je i nadalje zaokupljen sumnjama i »vezan za bol svijeta« (Biti sam), balansira između svjetla i sjene tražeći smisao u tragediji življenja.

U razdoblju pune zrelosti, izoliravši se od svijeta, pjesnik dolazi do spoznaje: »Okrenuvši posljednji list, / osjetih / bole me ruke. // Ne od rada, / ne od godina. // Od sumnje.« (Sumnja). I kao što se i u Trenutku pjesme otvara tajna pjesničke spoznaje Mirka Jirsaka (»Ima tako pa u tebi / pjeva neka melodija. // Sama duša / od sebe se brani.«), tako pjesnički izbor u cjelini izvrsno dopunjuju likovni prilozi, slike i grafike još jednoga Slatinčanina, akademskog kipara i slikara Viktora Liebla, koji je i autor vrlo uspjela grafičkog rješenja.

Kako je moguće iščitati iz knjizi priložene autorove Kronologije života i rada, u Jirsakovoj ostavštini nalazi se niz neobjavljenih rukopisa. Nadamo se da izdavački agilni Ogranak MH Slatina neće ostati samo na ovom izboru Jirsakove poezije, nego će i s drugim djelima svoga sugrađanina upoznati hrvatsku književnu javnost.

Kristina Katalinić