Solidna koncepcija

Solidna koncepcija

Realiziran je muzejski atipičan projekt, s procesualnim, site-specific radovima čiji je kraj analogan datumu zatvaranja izložbe. Ujedno i dinamičan dijalog sa subjektima (autorima, suradnicima i publikom), koji konstruira zanimljiva strujanja, te transformira monotonu muzejsku granicu u transformabilnu, prihvatljivu opnu, sposobnu za preispitivanje vlastitih granica

Na riječkom kulturnom pladnju blagdanskih paket-aranžmana ističu se dva zanimljiva umjetnička događanja. Šesnaesta međunarodna izložba crteža (kao crtež u prostoru) i 58. godišnja izložba HDLU Rijeka Kiparstvo - objekt (kao skulptura u prostoru), obje selektora Branka Franceschija, ravnatelja riječkog MMSU-a.

Crtajmo. Projekt MMSU-a kao međunarodna manifestacija djeluje kao dobrodošlo osvježenje na riječkim prostorima. Predstavlja se šesnaestoro stranih i domaćih autora sa zidnim crtežima velikih dimenzija: Rafal Bujnowski (Poljska), Paolo Canevari (Italija), Claus Cartensen, Paulo Climachauska (Brazil), Andy Fung (Velika Britanija), Kendell Geers, Sabine Hörtner (Austrija), Barry McGee (SAD), Igor Toševski (Makedonija) te Tomislav Buntak, Petar Grimani, Duje Jurić, Zdravko Milić, Damir Sokić, Damir Stojnić, od kojih su neki sudjelovali na prijašnjim manifestacijama crteža.

U Malom salonu otvorena je uvodna od tri sukcesivne izložbe, predstavljanje mlađeg umjetnika Tomislava Čeranića. Osebujna u postmodernističkim hibridima na papiru, koji bizarno harmonično i simetrično fuzioniraju raznovrsne elemente arhitekture u imaginarne, krhke tvorevine u međuprostoru retra i postfuturizma.

ZANIMLJIV I DINAMIČAN PRISTUP

Upravo trenutačnost, transformabilnost, otvorenost i pluralnost, kao odbljesci suvremenosti, oznake su i ove manifestacije koja pokušava uvesti životnost, urbanost i sceničnost iza muzejskih vrata. Kao neizbježni nusprodukti provlače se fragmentarni atributi trendovskoga, spektakularnog, potrošnog, plakatno vizualnog s hitrom konzumacijom... Plus/minus kritike dio su svake izložbe, osobito revijalne - skupne, te je 16. izložba crteža svakako dobar projekt koji pokazuje zanimljiv i dinamičan pristup. U modernom prožimanju izlagačke - prezentacijske prakse, sažimanju kvantitete prikaza na problemsku koncepciju suvremenoga crteža, koji se događa kao fluidan, fluktuirajući, društveno impliciran fenomen, te kao takav zahtijeva javnu potrošnju.

Sagledljiv postav prezentira (dijelom isprepleće) različite kulturne isječke, umjetničke izraze koji preispituju mogućnosti crtačkog (kao hibridnog s elementima slikarskog, objektnog, grafitnog, dizajnerskog, plakatnog...) s naglaskom na prostornoj, ambijentalnoj dimenziji. Takva se koncepcija dijelom nadograđuje na izložbu Zidovi i prostor u sklopu 15. manifestacije crteža u Malom salonu. (»Stoga sam u svojoj koncepciji želio krenuti od zidova galerije i postupno osvajati njen prostor«, Branko Franceschi, 2002).

Modernim (fluidno otvorenim) zidnim crtežom posredovani su varijabilni društveni, javni, politički, ekonomski, estetski fragmenti, nekad i čiste, perceptivne montaže i simulacije (Duje Jurić, Progresso 8911 i Damir Sokić, Nepotpuna poruka). Situacije koje multipliciranim znakovima izgrađuje Damir Stojnić na karakterističnim Wall-Saverima izmiču u simbolične i arhetipske pejzaže orijentirane na predcivilizacijsku ili protofazu ljudske egzistencije. Pejzaži Tomislava Buntaka konstruirani preglednim linearnim mrežama konstruirani su kao razrađeni opkružujući crteži vizualno dotjerane, imaginarne priče. Vrlo je izražajan, jednostavan portret makedonskog autora Igora Toševskog, strukturiran unutar administrativnog labirinta otisaka pečata, aparata birokracije.

DRUKČIJI SENZIBILITET

U dijalogu sa stranim autorima zanimljiv je fenomen plakatne deskripcije (verbalizacije) američke manipulacije, prisutan u radu Clausa Cartensena A.M.E.R.I.K.A. N.A. D.J.E.L.U. / Pred zidom i Kendella Geersa Imp Each Bush. Asocijativno poveziv, širih konotacija, sinestetičan je rad Zdravka Milića Terrordrom, u kojem je postignuta fuzija prepoznatljiva pejzažnoga koda na velikoj i izražajnoj, zaista doživljajnoj kompoziciji. Site-specific instalacija Sabine Hörtner 808 - 20 B prostornim (svjetlosnim) crtežom zaigrano rekontekstualizira isječak prostora, potičući potpuno drukčije osjete posjetitelja. Kao pročišćeni crteži koji se izgrađuju u prostoru ističe se duhovit rad Paola Canevarija s konturom muškog lika i izgarajućom, okomito postavljenom svijećom na mjestu muškosti. Druga dovitljiva linearna struktura crtež je suhoga stabla Brazilca Paula Climachauske, čije lišće (papiri) degenerira (otpada) u prostor koji raste.

Realiziran je muzejski atipičan projekt, s procesualnim, site-specific radovima čiji je kraj analogan datumu zatvaranja izložbe. Ujedno i dinamičan dijalog sa subjektima (autorima, suradnicima i publikom), koji konstruira zanimljiva strujanja, te transformira monotonu muzejsku granicu u transformabilnu, prihvatljivu opnu, sposobnu za preispitivanje vlastitih granica. Osim drukčijeg aspekta pristupa i prezentacije, valja istaknuti i način nastajanja radova. Procesualnost crteža nadograđena je aktivnom suradnjom studenata Odsjeka za likovne umjetnosti u Rijeci s umjetnicima.

Ksenija Orelj