Nove skladbe i Michaelov bijes

Nove skladbe i Michaelov bijes

Mlake kritike posljednjeg albuma i razjedinjeni stavovi poklonika - ugođaj su u kojem je jedna od najvećih svjetskih pop-skupina svih vremena, R.E.M., krenula na europsku zimsku turneju. Negdje između pomalo ravnodušna Portugala i rasprodanih koncerata u skandinavskim gradovima, svjetska je atrakcija pristigla pred zagrebačku publiku, već poprilično izgladnjelu kada su vrhunski koncerti u pitanju.

Najnoviji album skupine R.E.M. nastavak je u traganju za novom definicijom zvuka skupine. Nakon poigravanja sa sintetitiziranim zvukom, programiranim ritmovima i zvučnim efektima na prethodnicima Up i Reveal, album Around the Sun najuspješniji je pokušaj stvaranja novoga velikog albuma - cilja koji R.E.M., htjeli to njegovi autori priznati ili ne, pokušava dosegnuti još od, sada već gotovo trinaest godina udaljena, savršenog postignuća opusa Automatic For the People.

Kao i većinu posljednjih nastupa, R.E.M. je zagrebački koncert otvorio raskošnom skladbom srednjega tempa, Finest Worksong, što je, sa još tri kompozicije, bio vrlo prikladan uvod koji je setu novoga materijala dao znatan zamah. U tom segmentu nastupa, od tipične melodije i strukture budućeg klasika, Leaving New York, do prekrasne lamentacije u zanosnoj I Wanted To Be Wrong, svojevrsnu obraćanju naciji skupine, bila je riječ o iznimnu dosegu, delikatnim melodijama u kojima je briljirao Stipeov vokal (osobito u Electron Blue), vjerojatno u najuvjerljivijem izdanju u posljednjih desetak godina.

SVJEŽINA I ENERGIJA

Skladbe znatno izravnije od onih s neposrednih prethodnika, na studijskim snimkama lišene prepoznatljive zvonkosti i snage, uživo su zazvučale posve drukčije. Uz zadržani sporiji ritam i ljepotu, sve je odisalo svježinom i novom energijom. Posebno su na identitetu dobile verzije iznimne Boy in the Well, antiratne Final Straw i studijski mlake High Speed Train. Prava je šteta što je većina publike gotovo u potpunosti propustila iznimno artikulirano i nadahnuto predstavljen novi materijal. Nenametljiva kvaliteta skladbi čini se da je na ovom nastupu nagradila samo one koji su Around the Sun, album koji na uvjerljivosti dobiva tek s vremenom, temeljito preslušali.

Novi materijal ne sadrži pravi hit, dakle jedino što šira publika zna prepoznati, pa nije čudo da je dvorana uzavrela tek kad su, u završnome dijelu, jedna na drugu nanizane, stigle najprepoznatljivije skladbe, posebno glasni rock What’s the Frequency, Kenneth, zatim Bad Day i posljednji veliki hit Imitation Of Life. Sve je podvučeno slatko-gorkom Man On the Moon s kaufmanovskom imitacijom Elvisa.

Izvrsne interpretacije novih skladbi i bijes u Final Straw Michaela Stipea koji je privlačio najviše pozornosti našminkanom krinkom kabuki strip-pljačkaša, majstorska gitara u The One I Love i mandolina u Losing My Religion Petera Bucka te odlično bubnjanje bili su najsjajniji momenti koncerta. Sveukupno, rutinski nastup koji je donio nadahnute izvedbe novih skladbi u kojima su uživali znalci i niz hitova koji je oduševio cjelokupnu publiku gladnu velikih događaja.

Velimir Cindrić