Između crvenoga i crnoga

Između crvenoga i crnoga

Specifičan odnos prema prirodnom krajoliku, prezentiran tematskom sekvencijom Krajolik, ima za Austrijance dvostruko važnu ulogu - kao ishodište nacionalnog identiteta i izvor bogate turističke zarade

Arhitektonski centar Beča (Architekturzentrum Wien, kraće AzW) vodeća je nacionalna institucija sa zadaćom dokumentiranja i valorizacije moderne i suvremene austrijske arhitekture te njezine prezentacije široj javnosti. U svrhu ispunjenja svoga temeljnog poslanja AzW je producirao dvogodišnji izložbeni projekt a_schau s presjekom razvoja austrijske arhitekture 20. i 21. stoljeća. S obzirom na opsežnost teme i duljinu trajanja, izložba je podijeljena u tri etape koje slijede jedna drugu. Nakon prošlogodišnje prve faze izložbe, o kojoj sam pisao na ovom istom mjestu, u tijeku je druga etapa, što će potrajati do rujna 2005, a po završetku posljednje faze kompletna će izložba prerasti u trajni postav - dinamični izlog austrijske arhitekture - privlačan kako prosječnim građanima i turistima tako i specijalistima i znanstvenicima kao važno ishodište arhitektonskoga znanja i nezaobilazan izvor informacija za njihova istraživanja.

KRONOLOŠKI REDOSLIJED

Osnovna obilježja izložbe, očita u prvoj etapi, vrijede i za recentnu fazu. Autori nisu težili potpunom kataloškom prikazu svega izgrađenog, nego su dokumentiranjem raznolikih aspekata poznatih remek-djela, ali i davno zaboravljenih arhitektonskih bisera, oslikali temeljne osobine povijesnog vremena. Izložba slijedi kronološke sekvencije razvoja arhitekture, njezine kontinuitete i diskontinuitete, uz istodobno poniranje u detaljnije analize pojedinih ostvarenja vodećih protagonista. Odabrani primjeri nisu prikazani kao povijesne nedodirljive ikone zamrznute u vremenu nego su mnoštvom nacrta, skica, tekstova, fotografija i filmova ilustrirani procesi promjene, starenja pa čak i destrukcije kao zbiljnosti postojanja građevina u vremenu i prostoru.

Kronološki poredane etape strukturirane su prema ključnim fenomenološkim obilježjima u deset diferenciranih tema, a kao specifičan aspekt razvoja austrijske arhitekture izdvojena je mala povijest stanovanja (trenutno završava sa 1960. godinom). Istovremeno duž zidova galerije teče vremenska linija s kronološki nanizanim podacima o najvažnijim događajima iz opće i povijesti kulture u posljednjih stotinu pedeset godina, čime su lokalni arhitektonski dosezi smješteni u globalni kontekst.

Prva etapa izložbe pod naslovom Prolog obuhvatila je razdoblje od 1850. do 1918, u kojem dolazi do dinamična rasta Beča kao carske metropole. Nastajanje monumentalnih zdanja Ringstraße i ranog modernizma ishodište je budućega razvoja te je prezentno u kondenziranu obliku i u drugoj fazi izložbe, koja je posvećena razdoblju od 1918. do 1958. i na uvodni se dio nastavlja temama Crveni Beč, Krajolik, Moći Rekonstrukcija. Opisujući dramatične političke oscilacije između vladavine crvenih i crnih, izložba razotkriva kako su se brojne socio-političke mijene i uspostava novih kulturnih identiteta reflektirali u prvoj polovici prošloga stoljeća na izgrađeni krajolik. Tako su pod utjecajem napetosti između socio-političkih eksperimenata, demonstracije moći, pokoravanja alpskoga prostora te stvarne i simboličke rekonstrukcije zemlje u prvom poslijeratnom desetljeću realizirani projekti koji svjedoče o specifičnu austrijskom prinosu novijoj povijesti svjetske arhitekture.

STAMBENI POREZ

Nakon propasti Monarhije 1919. Beč je prvi milijunski grad pod vlašću socijaldemokrata, čime je započela era Crvenog Beča, komunalno-socijalističkog eksperimenta s angažiranom stambenom, socijalnom i obrazovnom politikom. Uvođenje posebnoga stambenog poreza omogućilo je realizaciju gradskoga građevnog programa velikih razmjera, koji je - respektirajući vrijednosti stare urbane matrice - osim mnogobrojnih gradskih stambenih zgrada, realiziranih mahom od Wagnerovih učenika, obuhvatio i važne socijalne sadržaje poput dječjih vrtića, ambulanata, javnih kupališta, društvenih domova, kazališta i parkova. Gemeindebau je bečki tip višekatnoga stambenog kompleksa, većinom izvedena u obliku zatvorena superbloka s prostranim unutrašnjim dvorištima/parkovima, predvrtovima i karakterističnim premoštenjima ulica. Najimpresivniji od radničkih utvrda jedinstveni je sklop Karl-Marx-Hofa i Svoboda-Hofa gradskog arhitekta Karla Ehna. Kilometar dugi stambeni potez okružen zelenilom s raznolikim socijalnim sadržajima svojim oblikovanjem u maniri građanskoga monumentalizma daleko je od tadašnje arhitektonske avangarde, za razliku od radikalnoga socijalnog programa za koji je podignut. Vođeni geslom da svatko zavređuje pristojan dom, pa makar i malen, crvene su gradske vlasti do 1934. sagradile ukupno 61 175 stanova u 348 višestambenih blokova te 42 naselja sa 5257 obiteljskih kuć(ic)a, a iste je godine u gradskim stanovima živjela već desetina sveukupnoga gradskog stanovništva.

RAZDOBLJE MOĆI

Bečki socijalni program iznenada je prekinut 1934, kada, zbog ekonomske krize i socijalno-političkih previranja, na vlast dolazi radikalna desnica, čime započinje crno razdoblje prezentirano temom Moć. Austrofašističku vladavinu (1934-38) jedinstvene partije Engelberta Dolfussa, svjetonazorski zasnovane na katoličkom socijalnom nauku, obilježava izgradnja mnogobrojnih novih crkava kao pokretača programirane rekristijanizacije, a domovinska osviještenost nadahnuta starim nacionalnim tradicijama dominirala je ikonografskim programom arhitekture. No to je bio samo uvod u još veću represiju, koja pod nacističkom okupacijom (1938-45) dobiva novu totalitarnu dimenziju. Arhitektura je u službi iskazivanja moći i autoriteta režima, osobito u Hitlerovu patent-gradu Linzu, dok je izgradnja u Beču ograničena na obrambenu infrastrukturu (tornjevi protuzračne obrane), koja danas znači poligon umjetničkih eksperimenata. Valja istaknuti da su pored diktiranoga službenog stila monumentalnoga klasicizma, na mnogim tadašnjim građevinama korišteni elementi modernističkog idioma, premda je većina bečkih pionira modernizma tjerana u emigraciju.

Specifičan odnos prema prirodnom krajoliku, prezentiran tematskom sekvencijom Krajolik, ima za Austrijance dvostruko važnu ulogu - kao ishodište nacionalnog identiteta i izvor bogate turističke zarade. U tom kontekstu civiliziranje preovladavajućeg alpskog krajolika građenjem može se promatrati kao simboličko osvajanje zemlje, što izgradnjom infrastrukturnih poteza (planinskih cesta i žičara), hotela i kuća za odmor postaje pristupačno i atraktivno turističko odredište. Prikazani primjeri svjedoče o prilagodbi prirodnim datostima uz uporabu autohtonog materijala i kombiniranje elemenata tradicijske i moderne arhitekture.

U poslijeratnom razdoblju na sceni je opsežna Rekonstrukcija. Zbog silna nedostatka stambenog prostora brzina i ekonomičnost postaju temeljnji kriteriji izgradnje. No osim programa brze i jeftine masovne stanogradnje grade se i druge tipologije te gradski monumenti sukladni novom vremenu. Javljaju se prvi znaci optimističke rekonstrukcije i klice novih pristupa što kritiziraju ekonomiku funkcionalizma i otvaraju nove vidike u neposrednu budućnost, koja će biti predstavljena u sljedećoj, završnoj etapi izložbe a_schau.

Vinko Penezić