Glas zlatna strujanja

Glas zlatna strujanja

Nije prošlo ni mjesec dana od smrti Renate Tebaldi, a ljubitelje pjevačke umjetnosti ražalostila je smrt još jedne velike, neponovljive umjetnice - španjolske sopranistice Victorije de Los Angeles. Pravim imenom Victňria Dels Angels rođena je u Barceloni 1. studenoga 1923. Pjevanje je učila na Konzervatoriju u Barceloni i debitirala 1944. u Teatro del Liceu kao Grofica u Figarovu piru. Godine 1947. pobijedila je na Međunarodnom pjevačkom natjecanju u Ženevi, 1948. BBC ju je pozvao da pjeva Salud u de Fallinoj operi Kratak život, i s 26 godina već se ubrajala u svjetsku pjevačku elitu. Zatim je nastupila u pariškoj Operi kao Margareta u Faustu, slijedila je turneja po Južnoj Americi, 1950. Arijadna u Arijadni na Naxosu u Scali 1951. Faust u Metropolitanu.

Njezin osjećaj za stil, veliku kulturu i muzičku inteligenciju osobito je cijenila engleska operna javnost, pa je uz Covent Garden ostala povezana više od dva desetljeća. Nastupala je na mnogim festivalima od Bayreuthskih i Salzburških svečanih igara do Maggio Musicale Fiorentino, Holandskog festivala i Edinburgha. Posve prirodno bila je majstorski tumač iznimno profinjene španjolske vokalne lirike i često se sama pratila na gitari. Vjerna skladateljevu izvorniku predstavila je na nov način Rosinu u Seviljskom brijaču lišivši je uobičajenih ukrasa, što je bio znak profinjena umjetničkog ukusa. Takva je bila i njezina Carmen bez prenaglašenosti i pretjerane sirovosti.

Iako smo skloni Victoriju de Los Angeles smatrati lirskim sopranom, bolje su joj pristajale uloge u kojima nije bilo krajnjih visina i lako je mogla dati mezzosopransku boju Carmen, a i Charlotti u antologijskoj snimci Werthera. Imala je širok repertoar koji je dosezao do izrazito dramske Santuzze u Cavalleria rusticana. »Timber, boja, čistoća i ujednačenost pjevanja Victorije de Los Angeles savršeni su kao violina kad na njoj svira genijalan umjetnik«, rekao je dobar poznavatelj vokalne umjetnosti slavni talijanski tenor Giacomo Lauri-Volpi.

ANTOLOGIJSKE SNIMKE

Victoria de Los Angeles pripadala je rijetkoj vrsti velikih i istinskih umjetnika, koje vodi nepogrešiv instinkt i intuicija, i koji su unatoč nedostacima savršeni. Nisu sve njezine snimke tehnički besprijekorne, ali su jedinstvene po uzornoj muzikalnosti, urođenu glazbenom instinktu i osjećaju za ritam, kao i posebnom šarmu umjetnice. Inteligentna i privlačne vanjštine s glasom posebne boje koji ostaje u sjećanju, pomno je birala repertoar, bila riječ o operi ili koncertu, jer, bila je također jedinstvena koncertna pjevačica. Čvrsta u umjetničkim zahtjevima, nije se skanjivala sklopiti note i otići sa snimanja Carmen kad glasoviti dirigent Sir Thomas Beecham nije htio ponoviti ulomak s kojim nije bila zadovoljna. Dakako, snimljen je sljedećeg dana, a ta je snimka postala antologijska.

Victoriju de Los Angeles krasio je i specifičan senzibilitet, koji je uz toplinu interpretacije učinio neke njezine kreacije nezaboravnima. Takve su bile Desdemona u Otellu, Manon, Margareta, Mimě u La Boheme, Cio-Cio-San u Madame Butterfly, Elsa u Lohengrinu, Elizabeta u Tannhäuseru, Nedda u Pagliaccima te na stanovit način i Violetta u Traviati. Njezina je karijera bila duga, još je 1990. priređivala recitale popijevke u Beču i Berlinu. Bila je voljena i cijenjena kao umjetnica i kao osoba.

Slavni Gerald Moore, koji je pratio Victoriju de Los Angeles na brojnim koncertima, rekao je jednom prigodom: »Victoria je preplavila dvoranu zlatnim strujanjem svojega glasa, sjajna kao što je sunce njezine domovine.« Taj sunčani glas zabilježen je na brojnim snimkama, među kojima istaknuto mjesto zauzima izdanje Pet stoljeća španjolske pjesme 1300-1800.

Victoria de Los Angeles umrla je 15. siječnja u Barceloni u svojoj rodnoj Kataloniji.

Marija Barbieri