ELEMENT H2O

9. LIPNJA - 30. RUJNA 2004; LIKOVNI SALON VLADIMIR BECIĆ, SLAVONSKI BROD,

11. LISTOPADA - 11. STUDENOG 2004; GALERIJA ZVONIMIR, ZAGREB,

22. PROSINCA 2004 - 28. SIJEČNJA 2005.

ELEMENT H2O

Putujući od karlovačke Galerije Karas, preko brodskog Likovnog salona Vladimir Becić pa do zagrebačke Galerije Zvonimir, trijenale nam je dao uvid u najzahtjevniju i najtransparentniju slikarsku tehniku. Čak stotinu dvadeset i šest umjetnika različitih generacija, različitih podneblja, različitih senzibiliteta, predstavljeni su na trijenalu koji se održava treći put na inicijativu i u organizaciji Karlovca i Slavonskog Broda, dvaju gradova koji su itekako vezani uz vodu, elementa bez kojeg ni akvarela ne bi bilo

Tijekom gotovo cijele druge polovice prošle godine i prvoga mjeseca tekuće, u tri hrvatska grada, Karlovcu, Slavonskom Brodu i Zagrebu, održan je treći po redu hrvatski bijenale akvarela. Putujući od karlovačke Galerije Karas, preko brodskog Likovnog salona Vladimir Becić pa do zagrebačke Galerije Zvonimir trijenale nam je dao uvid u najzahtjevniju i najtransparentniju slikarsku tehniku, tehniku koja je, kako kaže Stipe Golac, prozračna, vesela, raspjevana i kao lahor lagana. Impresivan je popis umjetnika koje su odabrale Daina Glavočić, Margarita Sveštarov-Šimat i Iva Körbler. Čak stotinu dvadeset i šest umjetnika različitih generacija, različitih podneblja, različitih senzibiliteta, predstavljeni su na trijenalu koji se održava treći put na inicijativu i u organizaciji Karlovca i Slavonskog Broda, dvaju gradova koji su i te kako vezani uz vodu, element bez kojeg ni akvarela ne bi bilo. Ni slikarstvo, ni crtež, najčešći je opis tehnike akvarela. Tehnika koja uz vodenu pomoć ističe jasnoću, čistoću, prozirnost i lakoću zapravo je vrlo zahtjevna. Pomaci kroz koje danas prolazi tehnika akvarela, od tradicionalističkog načina prikaza do maloga koketiranja akvarela s drugim tehnikama, samo iskazuju koliko je danas moguće razvijati ideju, a držati se osnovnih načela.

VELIKI RASPON MOGUĆNOSTI AKVARELA

Raspon mogućnosti koje nudi tehnika akvarela svakako je vidljiv u izboru radova za trijenale. Javnom se natječaju odazvalo 263 autora iz cijele zemlje, dok ih se od pozvanih odazvalo njih trideset i dvoje. Ukupan broj primljenih radova gotovo se približio brojci od osam stotina da bi za sam trijenale bilo odabrano nešto manje od dvije stotine radova. I to u rasponu od liričnih pejzaža do potpuno apstraktnih prikaza. Velike različitosti u tematici, formatima, načinu obrade plohe, kompozicijama samo pokazuju neizmjerne mogućnosti tehnike. Gledajući ukupan korpus trijenalskih djela zapaža se nekoliko dijametralno suprotnih rješenja. Brojni su radovi vezani uz pejzaže i vedute kao tradicionalnu tematiku akvarela ma kako oni bili prikazani, lirski, apstraktno, ekspresivno, crtački ili slikarski. Uz pejzažne akvarele na trijenalu su najbrojniji akvareli koji se bave kvalitativnim vrijednostima same boje, ispitujući njezinu prozirnost, fantastičnu mogućnost toniranja ili njezine dinamičke vrijednosti. Jasno je da među radovima ima i onih s portetističkim elementima, ali i čisto neoblikovnih. Nadalje, neki su radovi nastali poentilističkim principom, dok su drugi pokušavali akvarel poistovjetiti s fotografijom. Taj široki spektar razlika i eksperimentiranja u pristupu tehnici akvarela ipak nisu mogli razbiti osobne, autorske rukopise, koji su i nadalje ostali prepoznatljivi.

Akvarel je na ovom trijenalu zaista prošao kao velika tehnika. Počevši od jednostavnih mrlja i poteza koji su pospješeni blagim akvarelističkim izljevom Jasminke Konjević, Nikole Janjića, Nade Bogdanović, Ivane Ivice Kokić, Siniše Reberskog ili Dine Trtovca i kvadratičnih rastera Koraljke Kovač, Davora Rapaića, Sunčice Tuk, Bernarda Teklića, Dražena Filipovića Pegle, Dragutina Kovačevića, Jagora Bućana pa sve do akvarela s portretističkim primjesama Mirelle Dulčić-Tomas, Maje Pušić-Čerić, Ivane Ožetski, Josipa Majića, Leile Michieli-Vojvode, Daniela Butale i Nataše Bezić pokazuje se da akvarel nije samo prolazna, relaksirakuća tehnika koju umjetnici hvataju ne bi li se odmorili od svojih glavnih tehnika, nego da je on njima relevantan i ravnopravan. Motivi koje poznajemo s njihovih radova u češćim tehnikama isti su kao i u ovim akvarelima. Jasno je prepoznatljiv Popovićev rukopis, isto tako i Keserov ili Trebotićev.

NOVI IZRIČAJI, POMACI I IDEJE

Među obične pejzažiste čije akvarele možemo vidjeti na ovom trijenalu pripadaju Vesna Sokolić, Zvonimir Perak, Alfred Krupa, Ivan Katić, Vjekoslav Brešić, Albina Jakić i Josip Biffel, a njihove su tehnike izrade vrlo različite. Dakle, i unutar jedne teme postoje različiti modeli interpretacije, i to nam akvarel dopušta više no ikoja druga tehnika. Ima tu i mrtvih priroda Gorana Čvrljka, Gordane Matijević-Laginje, ali i potpuno apstraktnih radova popur akvarela Slavena Macolića, Mate Lovrića, Petra Hranuellija ili Roberta Budora. U vrlo dobro obrađenu katalogu prvi put posjetitelji mogu pročitati što sami umjetnici misle o tehnici kojom rade i kojom se bavi trijenale. Akvarel je ponajprije osjećaj, kaže Robert Budor. Stipe Golac piše da samo vedar duh umjetnika može naći sebe u akvarelu i s tim bismo se morali složiti. Za Zdravka Rajkovića akvarel ili jest ili nije, a za Vesnu Sokolić on je najintimističkija interpretacija slikarskoga doživljaja. Doista, akvarel privlači mnoge umjetnike zbog svježine, zbog tehnike u kojoj grešku nije moguće tek tako ispraviti i u kojoj leži mala doza umjetničke nevinosti.

Što se pak nagrađenih tiče, Odbor za izbor djela i nagrade trijenala (Glavočić, Körbler, Sveštarov Šimat) dodijelio je Veliku nagradu 3. hrvatskog trijenala akvarela radu Kocka oceana Vaska Lipovca, koji na neki način stavlja tehniku akvarela u kontekst objekta dajući mu treću dimenziju. Lipovčeve morske vedute u prostoru postaju instalacijom, uzimajući akvarel samo kao osnovno sredstvo izraza. Zlatko Keser s izvrsnim radom Znameniti Hrvati - Lojzek niske rezolucije dobitnik je Nagrade Galerije Karas grada Karlovca. Keser ostaje dosljedan svojim profilnim likovima, s tom razlikom da ih imenuje te ironično intonira. Nagradu Galerije umjetnina Slavonskog Broda, grada u kojem se već gotovo tri desetljeća održavaju akvarelističke kolonije, dobio je Danijel Žabčić s radovima nazvanim Motiv, koji moguće podsjećaju na kleovsku nježnost.

Sve u svemu, akvarelistički trijenale pokazao je kako umjetnici nerijetko posežu za tom slabije cijenjenom tehnikom i da rezultati njihova rada mogu iznjedriti itekako pravu umjetnost. Unapređenje tehnike koja nipošto nije degradirana miješa li se s drugima vidljivo je u radovima nekolicine umjetnika koji se oslobađaju karakteristične vezanosti uz pojedini akvarelistički motiv i postaju mali, zasebni eksperimenti. Manifestaciju bi valjalo poduprijeti, jer riječ je o tehnici koju u suvremenoj umjetnosti vrlo rijetko imamo prilike vidjeti na zidovima naših muzeja i galerija.

Marko Kružić