Vijenac 285

Film

BLISKI ODNOSI (CLOSER), RED. MIKE NICHOLS

2 + 2 = 5

Nicholsova prilagodba Marberova teksta Bliski odnosi minuciozno je režirana drama u kojoj je postignuta ravnoteža između plastičnih likova čiji dijalozi pršte životnošću i - njihovih interpreta

BLISKI ODNOSI (CLOSER), RED. MIKE NICHOLS

2 + 2 = 5

Nicholsova prilagodba Marberova teksta Bliski odnosi minuciozno je režirana drama u kojoj je postignuta ravnoteža između plastičnih likova čiji dijalozi pršte životnošću i - njihovih interpreta

Otvoreno govoriti o seksu na filmu, televiziji ili u kazalištu odavno nije novost. Kamoli provokacija. No, znati to reći na pravi način posve je druga stvar. Upravo je to uspjelo britanskom književniku Patricku Marberu s kazališnom dramom Closer, koja je potkraj devedesetih osvojila londonske daske koje život znače priskrbivši si niz strukovnih priznanja. Stoga nije trebalo čekati dugo da se izazovna priča o četvero ljudi i njihovim ljubavnim zbližavanjima, mimoilaženjima i udaljavanjima u suvremenom Londonu nađe pod paskom Hollywooda. Pravi oskarovski materijal, izjavili su mnogi. Nakon što je film prema Marberovu scenariju i u režiji Mikea Nicholsa napokon stigao na kinoplatna, mnogi su ostali pri svojim izjavama. Drugi su ih spremno povukli.

slika

Treba se složiti s prvima. Nicholsova prilagodba Marberova teksta Bliski odnosi minuciozno je režirana drama u kojoj je postignuta ravnoteža između plastičnih likova čiji dijalozi pršte životnošću i - njihovih interpreta kojima je ta životnost poslužila kao nadahnuće vlastitoj glumačkoj predanosti. Premda će se Nicholsova mizanscena nekima učiniti doslovnom preslikom kazališta, a poneki bombastični verbalni dueli čistim prenemaganjem, Bliski odnosi film su koji ne bježi od svojih slabosti. Međutim, prevladavajući komorni ugođaj i namjerna teatralnost u dijelu prizora na najbolji način ističu podrijetlo filma. Da, riječ je o kazališnom komadu čiji se zaplet, ritam, dijalozi i osobito likovi bez problema mogu prenijeti na filmsko platno.

SUPTILNA SIMBOLIKA

U filmu su samo četiri lika. A čini se kao da ih je pet puta više. Tajna je u njihovim emotivnim mijenama i efektnu korištenju vremenskih odskoka, koji uvelike dinamiziraju cjelinu. Priča počinje slučajnim susretom sastavljača novinskih osmrtnica Dana i mlade Amerikanke Alice, čiji se profesionalni angažmani kreću od konobarenja do svlačenja u striptiz-barovima. Njihovu će pak obećavajuću romancu uzburkati Danova žudnja za fotografkinjom Annom, također došljakinjom iz Sjedinjenih Država, a poslije i Annino poznanstvo i brak s dermatologom Larryjem. Četvero će se ljudi u sljedeće četiri godine naći u svim mogućim pozicijama, od Danove i Annine tajne veze do Alicijine i Larryjeve jednonoćne strasti, ali će se epilog izjednačiti s prologom. Dan će ostati osjetljivi dječarac, Anna će potvrditi vlastitu nesigurnost, Larry će očajavanje zamijeniti starim mačizmom, dok će Alice, zapravo Jane, vratiti prvobitno samopouzdanje.

U tako postavljenoj priči i nije važno što je početak, a što kraj. Bitno je ono između, ili, točnije rečeno, kretanje po zamišljenoj kružnici. Nichols to čini vrlo usredotočeno i s takvim osjećajem za detalje da Bliski odnosi djeluju poput rada na temu integralne umjetnosti. Kada je, primjerice, u središtu Annino fotografiranje, filmski su kadrovi poput njezinih izložbenih primjeraka. Kada se, nadalje, Alice i Larry međusobno izazivaju u striptiz-kabini, zvukovi i glazba nemilice galvaniziraju atmosferu. Kada pak Dan pokuša na kraju shvatiti što mu se u protekle četiri godine zapravo dogodilo, njegov se turobni posao pisanja inmemoriama preklopi s a-ha saznanjem iz parka posvećena ljudima koji su dali život radi spasa drugih ljudi.

Suptilna je simbolika doista Nicholsova jača strana, dok su nimalo suptilni opisi seksa sjajan kontrapunkt krhkosti i, u biti, emotivnoj nezrelosti svih protagonista. Četvero glumica i glumaca koji ih tumače nisu podjednako dobri. Izvrsna Natalie Portman kao Alice svojim tjelesnim i duševnim transformacijama dominira filmom, pa nije jasno zašto je kategorizirana kao sporedna glumica, što joj je već donijelo Zlatni globus, a vrlo će vjerojatno donijeti i Oscar. Slično vrijedi i za Clivea Owena kao malo muškog šovinista, malo osjetljiva romantika Larryja, dok Jude Law u ulozi sve tankoćutnijega Dana jednostavno nije imao pravu partnericu u indisponiranoj Juliji Roberts. Njezina je Anna najslabija karika u, inače, iznadprosječno odglumljenu filmu. Eto, baš je u ključnom bliskom odnosu ponestalo seksa, zapravo, erosa. Ništa zato. U ostalim ga odnosima ima koliko treba.

Boško Picula

Vijenac 285

285 - 3. veljače 2005. | Arhiva

Klikni za povratak