Urbana zbilja

Urbana zbilja

Velimir Šipoš rođen je 1946. u Zagrebu. Završio je biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu.

Dugogodišnji je djelatnik Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža u Zagrebu. Fotografijom se počeo baviti 1966, završivši tečaj fotografije koji je u VII. zagrebačkoj gimnaziji tada održavao Ivan Žan Oršić. član Fotokluba Zagreb. To ga je iste godine dovelo u Fotoklub Zagreb. Na početku stvaralaštva bavi se portretima, koje snima uz studijsku rasvjetu. Izložbenom aktivnošću započinje godine 1970. na studentskoj izložbi u Splitu, gdje osvaja prvu nagradu s portretom Morbidija.

Poslije je s pomoću montaže, u tamnoj komori, krenuo putem nadrealizma. Iz toga doba poznata je njegova fotografija Slijepa ulica, koja je našla mjesto u almanahu Zagrebačka fotografija godine 1978.

U okvirima Fotokluba Zagreb izlagao je u sedamdesetim godinama relativno malo, nakon čega prestaje izlagati svoje radove. No godine 1985. održao je prvu samostalnu, ujedno i retrospektivnu, izložbu u izložbenom salonu Fotokluba Zagreb. Drugu samostalnu izložbu fotografije održao je 2003. u Galeriji Burcar, Ilica 49, u Zagrebu.

Sada snima za svoje zadovoljstvo krajolike i vedute gradova.

Živi i radi u Zagrebu.

Vladko Lozić

Velimir Šipoš pripada skupini autora koji će se na našoj fotografskoj sceni pojaviti u sedamdesetim godinama, stvarajući djela kojih je glavna osobina da su uistinu dobra. Tvorci su to kojima ni vrijeme nije umanjilo vrijednost. U njihovim opusima odrazio se duh vremena u kojem su živjeli, sva ona previranja kojih se s posebnom pozornosti i radosti sjećamo, jer nisu bila samo nagovještaj novoga vremena u našoj fotografiji, nego su svježinom i eksperimentom odredila i neka drukčija doživljavanja fotografske slike.

I današnji susret sa Šipoševim radovima ponovno nam potvrđuje kako je riječ o darovitoj i iznimnoj osobi, autoru koji istodobno uspijeva biti sjajan fotograf, ali i istraživač koji životno viđenje i neposredno iskustvo umije pretvoriti u zanimljivu fotografsku priču. Njegova djela ostavljaju dojam jasne i prepoznatljive vizije, one u kojoj najčešće dokida sve što je vizualno opterećuje, no i unatoč tome znalački povezuje njezinu sadržajnost s mogućim doživljajem iz kojega je nastala.

Zanimljivo je zapaziti kako izvorište mnogih nadahnuća nalazi u neposrednoj zbilji, u urbanim prostorima vlastite svakodnevice i sjećanja, pa i onih nadrealnih, koje shvaća i prezentira kao određenu iskrenu i životnu stvarnu istinu. Zahvaljujući takvu pristupu njegove su slike još aktualne i u skladu s današnjim poimanjem suvremenosti. A njegova nam posljednja samostalna izložba otkriva kako je cijeli njegov opus lijep spoj raznih faza i postupaka, koji ga je neprestano vodio stvaranju različitih, ali misaono i likovno čistih rješenja, koja i sadržajno žive u suglasju s vremenom u kojem su nastala.

Zdenko Kuzmić