Stoimeni

Za razliku od mnogih običaja koje istiskuju novi, mahom angloamerički (npr. komercijalno Valentinovo, pa s hrvatskom tradicijom ničim povezan Dan sv. Patrika, uz Halloween - predvečerje uoči Svih svetih - u nas, loše, ustoličeno kao Noćvještica), ima jedan koji se u Hrvatskoj izvrsno drži. A izgleda ovako:

ŽIVJETI OD SVOGA RADA

Nedavno me nazvala (nije prvi put) novinarka jedne komercijalne televizije da onako, iz rukava, preko telefona objasnim (njoj?, uredništvu?, gledateljima?) što znači riječ fetus. Rekla sam joj da to svatko može naći u rječniku (i hrvatskoga jezika i stranih riječi), no nju/njih je zanimalo nešto dublje i više - dakle, etimologija te riječi. Odgovorila sam da to ipak traži stanovitu pripremu, za što - kao za svaku intelektualnu uslugu - očekujem honorar. Uopće nisam odredila visinu honorara, no novinarka mi je rekla da se takva usluga kod njih (komercijalnih!) ne plaća. Na njezinoj televiziji (nažalost, nije jedina) zacijelo misle da bi mi dovoljna naknada trebalo biti već i samo spominjanje imena na televiziji. Rekla sam joj da će, na primjer, svaki serviser kojega pozove u kuću naplatiti svoj dolazak a da pokvareni stroj još nije ni pogledao, a kamoli popravio. Odvjetnik će naplatiti svoj pravni savjet, liječnik pregled itd. Oni, naime, od toga (svog rada) žive. Kao i ja od svoga. No ono što je samo po sebi razumljivo za majstore, liječnike i odvjetnike izazvalo je čuđenje (zgražanje? nedoumicu?) kad sam isto (pazite, još uvijek bez izricanja svote) tražila za sebe. U Hrvatskoj takav je običaj s intelektualnim uslugama. Stoga sam odlučila u svojoj kolumni osvijetlili riječ fetus i neke srodne. Bar za honorar visinu kojega također nisam uvjetovala, nego sam pristala na ponuđeno. Toliko o Hrvatskoj kao o zemlji u kojoj svi žive od svoga rada.

EMBRIO, FETUS, ČEDO

Dakle, fetus je organizam na početnom stupnju razvitka nakon oplodnje u sisavaca. No od fetusa »stariji« je embrij/embrio - tako se zove zametak do 8. tjedna od oplodnje, a kasniji se stadij zove fetus. Prvotno značenje embrija jest »ono što raste iznutra« (grč. en, iznutra + bryÇ, bubrim, bujno rastem). Embrij se u sisavaca razvija u maternici, no - za razliku od fetusa - embrij se spominje i u botanici (zametak u cvijetu biljke). Zametak ima još šire značenje i izvan oplodnje. To može biti početak nekoga pothvata, djela, posla; početna faza čega. Zametati znači samo od sebe nastajati, začinjati, počinjati, pa tako i zametak prvotno znači »ono što je nabačeno, začeto, tek skicirano«.

Fetusu je značenje dao prvi slog fe-: lat. felare, sisati, dojiti. Filius i filia (muški i ženski potomak) zapravo znače »onaj/ona koji/koja sisa«, a femina (žena) »ona koja doji«. Dakako da i felacija (lat. felatio), dodirivanje ustima ili lizanje penisa (»pušenje«), potječe od istoga latinskoga glagola (sisati).

Staroindijska baza *dhe-, koja također znači sisati (prouzročiti da sisa) ugradila se i u one koji još ne doje i ne sisaju, no s vremenom će do te faze dorasti. Dojiti znači i musti, davati mlijeko (podojiti krave znači pomusti ih). Uz djevicu ili djevu nipošto ne vežemo dojenje, nego u prvom redu potpunu moralnu čistoću, neokaljanost. No djeva (djevica je umanjenica) prvotno znači »ona koja želi djecu«, mlada, ali odrasla, žena koja će biti sposobna dojiti. Naravno da se iz istoga korijena izvodi i imenica dijete - »onaj koji sisa«, uz dojenče, koje je vrlo jasna postanja. Glagol dojiti vrlo je star, a potječe od stind. dháyáti, on sisa; grč. thesthai, musti; thénion, mlijeko.

I embrij i fetus razvijaju se u majčinoj utrobi (sanskrtski antra, unutarnji, prasl. *äter, unutarnji; *õtr-, u sredini; internus, nutarnji, lat. inter, izme­u, u). Kasnije je unutraÜnjost ljudskoga tijela, iz istoga izvora, dala rijeÞ i za unutraÜnjost kuµe, a u filmskom jeziku za snimanje zatvorenih prostora ili u zatvorenom prostoru, interijer (fr. intÚrieur). Dakle, u utrobi se razvija embrio, fetus ili plod sve dok mu ne do­e vrijeme da se rodi. Prasl. *rod prvotno je znaÞilo narastanje, rast, a roditi - prouzroÞiti rast. Ie. baza *îredh/îerdh znaÞi narastati, a stind. vßrdhati, on narasta, raste. ╚edo je novoro­enÞe, dijete, potomak, plod ×enine utrobe, rijeÞ koja potjeÞe od glagola zaÞeti.

NACIJA I NAROD

Od 13. st. javlja se u liku Þed (i deklinira po i-deklinaciji: Þed, Þedi), a saÞuvala se do danas u imenici bratuÞed (bratiµ, bratanac). U crkvenim tekstovima (od 13. do 15. st. ) javlja se kao pridjev jedinoÞedi, Üto kasnije postaje jedinorodni (Bo×ji sin). U ÞeÜkom jeziku Þadsk╦ znaÞi zgodan, hrabar, plemenit, za Üto je zanimljiva i usporedba s engleskim, gdje knight prvotno znaÞi djeÞak, a tek kasnije plemiµ. ╚edo je najÞeܵe pjesniÞka rijeÞ, poglavito u narodnoj pjesmi (╗nosi Þedo pod srcem½, ╗Þedo materino½), no sjeµam se svoje otpusnice iz rodiliÜta na kojoj je (ne prije sto godina) pisalo da sam donijela na svijet ╗zdravo muÜko Þedo½. Danas pridjev Þedan znaÞi blag, krotak, skroman, neporoÞan, dakle opremljen osobinama moralne Þistoµe kakvu ima tek ro­eno dijete. No prije toga taj je pridjev znaÞio ╗onaj koji je zaÞet u utrobi½.

U pravnom smislu, i zaÞeto a joÜ nero­eno dijete, nasciturus (onaj koji µe se roditi), izjednaÞeno je u pravima s ro­enim djetetom, Üto je va×no u nasljednom pravu. Za tek ro­eno dijete (lat. natus, od nasci, roditi se) ka×emo da je nevino (bez krivnje, grijeha), naivno - prostoduÜno, bezazleno, neiskvareno, neiskusno, Üto zapravo pokazuje najdublju vezu takva biµa s prirodom (bliski su lat. natus i nativus, naravan, prirodan). Od svega mladog Üto se (na)rodi na jednom podruÞju nastaje, pa latinskom, nacija, a po hrvatskom - narod.