Političari i ostali

Političari i ostali

Ne znam za vas, ali meni je iznimno drago što su predsjednički izbori napokon završeni. Srećom smo »mala zemlja za veliki odmor«, jer bi inače predizborne kampanje trajale mjesecima. Kako stvari stoje, u tom bi slučaju najteže bilo upravo televizijskim gledateljima, jer su snalaženje pred kamerama i stupanj poznavanja medijske kulture u većine naših političara, kao i onih koji se takvima vole smatrati tek jednom u četiri ili pet godina, na poražavajuće niskim granama. Dokazali su to i ovi, iznenađujuće mirni, prilično civilizirani i gotovo beskonfliktni izbori. Uz veliku favoriziranost jednog kandidata, razlozi tome kriju se i u pogrešnu izboru vremena održavanja izbora (neposredno nakon blagdana), u društvenoj i medijskoj marginaliziranosti opskurnih politikanata sklonih ekstremizmu, ali i u nezaustavljivoj postupnoj normalizaciji cijeloga društva. Medijski su prioritet, tako, političarima proteklih tjedana posve opravdano i s lakoćom preuzimale tragične žrtve tsunamija u Indoneziji, teško gledljiva završnica ovdašnje inačice Big Brothera, predblagdanska šoping-groznica, mogući prelazak Nike Kranjčara, vječnoga dečka koji obećava, iz Dinama u Hajduk, pa čak i epilog sudske farse sa Severininim šaljivim brodskim videom. Potpuno razumljivo, jer ono što su nam tri nacionalne TV-kuće prošlih mjesec dana nudile pod egidom predizborni program, bilo je, za razliku od biranih delicija na blagdanskom stolu, prilično nejestivo.

FIJASKO NA POČETKU

Početak televizijskoga praćenja predizborne kampanje pripao je, očekivano, HTV-u, koji je Hloverku Novak-Srzić angažirao da, kao i prije prošlih izbora, predsjedničke kandidate opet ugosti i pokuša animirati u zagrebačkoj konobi Dida. Vjerojatno zgodno zamišljen projekt ubrzo se pak izvrgnuo u potpuni fijasko. Unatoč strogu Hloverkinu glasu i pogledu, u ugodnoj atmosferi pred punim stolom nikomu nije lako ostati staloženim i ozbiljnim, pa su se tako i deset predsjedničkih aspiranata (troje, tada se činilo najozbiljnijih, kandidata nije došlo) ubrzo raskravili i televizijskom auditoriju otvorili duše. Gledateljima se na trenutke moglo činiti da prate Malnarov Nightmare Stage, a nijedan kod Dide nazočan pretendent na Pantovčak nije tada uspio zaslužiti epitet didina zlata.

Na promidžbene TV-spotove ne treba ni trošiti riječi, jer su se, uz nekoliko časnih iznimki, svodili na nenadahnuto verglanje jednostavnih i dobrano potrošenih slogana, i na neuvjerljivo insceniranje prepoznatljivih, mahom dodatno idealiziranih, situacija iz svakodnevnog obiteljskog života. Bizarnošću se, ipak, isticao spot u kojem se na plakatni lik ambicioznoga kandidata nemilice nabacivalo blatom, da bi on potom, postojan kano klisurina, pokušao gorljivo dokazati vlastitu uspravnost i nepokolebljivost.

Predizbornim programom na Novoj TV novinarskim je vodama nakon petnaestak godina apstinencije ponovo zaplivao i stari lisac Miroslav Lilić. Nažalost, sama činjenica njegova tjednog ukazanja na malim ekranima potpuno je zasjenila mahom nezanimljiv sadržaj Lilićevih emisija, ziheraški složenih po prokušanu i u socijalizmu dobro uvježbanu receptu nezamjeranja, netalasanja i navodno objektivne ekvidistance. Nekadašnje sličice iz života udarnika nemaštovito su zamijenjene prizorima svakodnevice predsjedničkih kandidata, a blijed dojam ostavio je i neduhovit i vidno nezainteresiran Lilić.

BAGO & BILIĆ

Večer 2. siječnja obilježio je HTV-ov politički talk-show iskusna saborskog izvjestitelja Mislava Bage i donedavna mislioca 21. stoljeća Branimira Bilića. Dovođenjem relevantnih gostiju, koji su uglavnom argumentirano, no ponekad i brzopleto i pomalo samoreklamerski komentirali najprije procjene, a potom i rezultate izbora, Bago & Bilić postigli su da očekivanje kraja prvog izbornog kruga ne bude uobičajeno suhoparno i dosadno. A materijalizirana verbalna dosjetka o pašteti jednu je novinarku stajala i privremene suspenzije.

Dok je u drugi krug izbora oporbeni kandidat ušao pomalo umoran i razočaran izostankom očekivane pobjede već u prvom krugu, HDZ-ova je kandidatkinja, svjesna da nema što izgubiti, postala znatno elokventnija i napadački raspoložena.

Njihovo prvo TV-sučeljavanje u dojmljivo dizajniranu studiju RTL-a, unatoč razmjernu nesnalaženju voditelja Tomislava Jelinčića i njegovu nepoznavanju pravila takva verbalnog dvoboja, nalikovalo je benignom odmjeravanju snaga ravnopravnih protivnika. No dva dana poslije, kandidatkinja koja neuvjerljivo kaže da su joj ljudi ispred politike, sukob mišljenja kod Miroslava Lilića na Novoj TV vješto je okrenula u svoju korist. Čovjeka koji je samouvjereno tvrdio da će biti naš predsjednik natjerala je na povlačenje i prisilila da joj se gotovo ispriča zbog nekoliko neumjesnih šala. Posljednje, predugo, repetitivno i razmjerno dosadno predizborno sučeljavanje na HTV-u zbilo se pod dirigentskom palicom donekle pristrana Branimira Bilića, koji je vremenskim ograničavanjem replika i odgovora na pitanja pomalo iritirao i kandidate i gledatelje.

RTL i Nova TV završnu su večer drugoga kruga izbora popratile povremenim izvještajima iz dvaju izbornih stožera, a Mislav Bago konačne je rezultate glasovanja dočekao u društvu gotovo potpuno istih politologa i medijskih analitičara kao i dva tjedna prije, nudeći gledateljima razmjerno zanimljive reportaže i ažurne, no ovaj put znatno manje intrigantne procjene konačnih postotnih omjera.

U prvom izbornom krugu na birališta u dijaspori izišao je i veliki broj pokojnika. U uspjeloj komediji Krsto Papić pokazao nam je kako je to kad mrtvi zapjevaju. Čini se da je sazrelo vrijeme i za snimanje nastavka koji bi se mogao zvati Kad mrtvi odglasuju.

Josip Grozdanić