Od Homera do Hrvata

Od Homera do Hrvata

Vojtech Zamarovsky, Bogovi i junaci antičkih mitova: leksikon grčke i rimske mitologije, prev. Predrag i Mirko Jirsak, ArTresor naklada, Zagreb, 2004.

Teško je jednoznačno definirati uzroke privlačnosti antičke mitologije, koja i stoljećima nakon iščeznuća civilizacije koja ju je stvorila u svojoj mašti opstaje ne samo kao trajno nadahnuće naraštajima umjetnika nego je, unatoč vladajućoj kršćanskoj tradiciji, duboko ukorijenjena u zapadnjačkoj svijesti i iskazuje se i na razini svakodnevna poimanja zbilje. Možda je tomu razlog to što je ta mitologija sâmo ishodište zapadnjačke filozofske misli, koja se u počecima oblikovala na pitanjima proizašlim iz grčkog mita te nas time trajno zadužila za nezaborav, ali isto će tako razlozi velike privlačnosti tih pripovijesti ležati u njihovoj maštovitosti te u činjenici da nam grčki mit vječna etička pitanja približava na način neposredniji od bilo koje druge religije. Ovdje su, što je i u samu naslovu leksikona vidljivo, bogovi i junaci ravnopravni sudionici, ono božansko - na sliku ljudsku stvoreno, u grčkoj se mitologiji pokazuje posve dodirljivim. U postupcima i međusobnim odnosima bogova, koji su moćni, ali ne i svemoćni, jer i nad njima vlada Usud, besmrtni, ali ne i vječni vladari, i koje karakteriziraju sve ljudima poznate vrline i slabosti, ljudski se rod može lakše ogledati pa i mjeriti s njima, što je svakako iznimka među religijama. Uz to, promjenjiva božanska ćud ne daje previše vjere u trajnu naklonost određenoj osobi, što čovjeka navodi okretanju sebi i vlastitim kvalitetama, kao i usmjerenosti na ovozemaljski život u granicama kojeg treba dosegnuti maksimum, u antičkoj svijesti iskazan idealima junaštva i časti te bavljenjem umjetnošću (Zamarovsky ističe kako je svirač Orfej jednako cijenjen kao i neki hrabri ratnici), što zajedno simbolizira savršen sklad ljepote tijela i duha kojoj i sami, premda danas na ponešto drukčiji način, težimo.

OPSTANAK ZAHVALJUJUĆI UMJETNOSTI

Upravo će takve karakteristike izići na vidjelo u ovome leksikonu, koji pruža objedinjenu informaciju o grčkim i rimskim junacima i bogovima, pisanu sa sviješću o njihovu trajanju te razmatranu putem pitanja njihova značenja i recepcije u različitim vremenima. Kako je antički mit zaživio i opstao zahvaljujući umjetnosti, Zamarovsky će i sam u svom proučavanju biti okrenut umjetničkom izričaju - i kao izvoru podataka i kao predmetu analize u kojoj ga zanima buduća umjetnička uporaba antičkih motiva, dok će se o povijesti, arheologiji, filozofiji, astronomiji i drugim područjima referirati tek posredno, ovisno o kontekstu u kojem sagledava pojedini lik.

Uzimajući kao glavni izvor podataka i ključ za razumijevanje mita antičku književnost, Zamarovsky ne zaboravlja da smo se s njezinim junacima upoznali ponajprije na osnovi pripovjedne forme, pa je nastoji slijediti i u koncepciji svojih natuknica, koje često funkcioniraju kao kratke priče. Takvim pomakom leksikon postaje pristupačan čitateljima različitih razina poznavanja građe, a njegova je razlika od ostalih leksikona i u mogućnosti čitanja od korica do korica, u dijakronijskom nizu koji donekle sugerira i oblikovanje prve i posljednje natuknice kao uvodne i zaključne. Pristupačnost je jedna od bitnih karakteristika leksikona, a takva je autorova namjera vidljiva i u samu izboru mitoloških likova, koji je, kako je navedeno u predgovoru, vođen kriterijem učestalosti pojavljivanja likova i imena u medijima i svakodnevnom životu. Učestalost pojavljivanja nekog lika, ne samo u suvremeno doba nego i kroz povijest umjetnosti, jednako kao i njegovo izvorno značenje u mitologiji, utjecali su i na količinu prostora posvećenu za pojedini prikaz, pa će se tako, očekivano, najopsežniji članci odnositi na Odiseja, Herakla, Zeusa i sl.

TRODIJELNA KOMPOZICIJA NATUKNICE

ZamarovskË pristupa obradi svakoga mitološkog lika na jednak način, pa će u trodijelnoj kompoziciji natuknice (koja ne postoji jedino kod vrlo kratkih prikaza) čitatelju najprije biti dani osnovni podaci o liku - izvorno grčko i latinsko ime, identitet i rodbinske veze, nakon kojih slijedi širi opis koji najčešće, kako je već spomenuto, zadržava oblik kraće pripovijesti i u kojem se prepričava mit vezan uz taj lik te analizira njegovo podrijetlo. Pritom će autor kao najvjerodostojniji izvor uzimati Homera, a tek nakon njega i ostale autore (primjerice Hezioda i Ovidija), ne bez usporedbe s Homerom, a u slučajevima kada se javlja više verzija pripovijesti ili više likova pod istim imenom autor će najopširnije prikazati najrasprostranjeniji oblik, dok će ostali biti kraće spomenuti.

Možda je najvažniji prinos leksikona upravo u onim dijelovima prikaza u kojima se autor bavi tretmanom nekoga lika u umjetnosti (dakako, ondje gdje on postoji), i koji donose sažet, ali informativan pregled pojavljivanja nekog lika u važnijim umjetničkim djelima od antike do današnjih dana, obuhvaćajući područje književnosti, likovne umjetnosti, arhitekture, glazbe te ponegdje i filma, zajedno s podacima gdje se određena djela čuvaju i mogu pogledati, što je svakako dragocjen prilog za svako proučavanje ove teme. No, valja istaknuti i to kako, kada govori o umjetničkom bavljenju mitom, ZamarovskË ne ostaje na pukom detektiranju antičkih motiva u djelima, nego će se zanimati i odnosom između izvornoga mita i buduće umjetničke recepcije koja je, pronalazeći veće nadahnuće u određenim likovima, ponekad stvarala i njihov drukčiji poredak po važnosti, kao što je slučaj s Antigonom, koja je u izvornom mitu tek epizodni lik, dok je u umjetničkoj hijerarhiji njezino mjesto itekako važno.

PRILAGOĐENOST HRVATSKIM ČITATELJIMA

Ondje gdje to nalazi zanimljivim i bitnim autor će izlaziti i izvan okvira umjetnosti te razmatrati značenje pojedinih mitoloških likova u svijesti današnjega čovjeka, upućujući i na uporabe pojmova čije je podrijetlo vezano upravo uz neki lik ili mit. Važno je napomenuti i to kako je hrvatsko izdanje, trudom prevoditelja i njihovih suradnika, prilagođeno potrebama domaćega čitatelja, pa su ovdje uvršteni i podaci o djelima starijih i novijih hrvatskih umjetnika u kojima se pojavljuju antički motivi, i to onima koja su, prema riječima prevoditelja, važna u svjetskim mjerilima.

Upravo zbog želje za očuvanjem pripovjednog karaktera svakoga duljeg članka, ponegdje će se (kod onih likova koji se pojavljuju kao akteri istog događaja) određena objašnjenja i dijelovi mita ponavljati, no takva se ponavljanja pokazuju neizbježnima te ipak boljim rješenjem od cjepkanja tekstova uputnicama koje bi ukinulo željeni integritet te narušavalo kontinuitet čitanja. Uobličenost natuknica u pripovjedne cjeline autoru također je pružila mogućnost formiranja vlastita stila u prikazivanju, koji najviše dolazi do izražaja u obogaćivanju opisa osobnim komentarima te u humorističkim, pa i ironičnim odmacima koji će u većini slučajeva ipak biti odmjereno rabljeni te se pojavljivati tek kao zrnca komičnog, ali će se ponegdje, kao u primjeru opisa velikog ženskara Zeusa i njegovih bračnih i ljubavnih problema, protegnuti i na čitav članak, što leksikonu daje šarm i privlačnost, a čitanje čini zabavnijim.

Pristup koji Zamarovsky gradi već desetljećima njegovo djelo svrstava u žanr tzv. popularne znanosti, koji se posljednjih godina zbog broja objavljenih izdanja može smatrati i dominantnim. Ipak, među mnoštvom takvih naslova nemali broj njih formulu spajanja pristupačnosti sa znanstveno utemeljenom obradom slijedi neprimjereno, te se ležernost i jednostavnost stila pojavljuju i kao izlika površnosti. To nije slučaj i s ovim leksikonom, koji je rezultat autorova dugogodišnjeg znanstvenog rada i vrsna poznavanja građe povezanih sa smislom za književni izričaj. Uz literarne kvalitete i relevantne informacije, svaki pomniji pristup tekstovima otkriva i mnoštvo tragova na koje upućuje autor i zbog kojeg je leksikon kvalitetan temelj daljem izučavanju. Na kraju valja napomenuti kako ovo izdanje u dodatku sadrži i nekoliko kazala (etimološko, kazalo mitoloških imena, kazalo povijesnih imena) koja olakšavaju rad i proučavanje, a opremljeno je i pomno odabranim i priređenim likovnim prilozima. Upravo zbog njih šteta je što leksikon nije tiskan u boji i/ili na kvalitetnijem papiru, što bi, s obzirom na kombinaciju tekstova i likovnih priloga, izdanju pridalo epitet raskošnosti.

Ljubica Anđelković