Apel za Knifera

Apel za Knifera

Meandar se nalazi na prizemlju vanjskoga zida, na koji je sjela školska dvorana novijeg datuma. Cijeli je višemetarski meandar prebojen bijelom bojom na pola visine. Ta bijela traka, visoka nešto više od dva, možda tri metra, bila je nužna za prekrivanje poruke koja je autosprejem ispisana po cijelom zidu. Na nekoliko mjesta meandar propada jer otpada žbuka na kojoj je oslikan. Dakle, vrijeme je za malu komunalnu akciju... Želja mi je jedino da se, u doba kada se svi na neki način sjećamo što nam je Knifer ostavio u nasljeđe, potakne netko tko bi mogao ispraviti ljudsku glupost, dječju nepažnju i ovu malu gradsku sramotu

Već je bilo vrijeme otići i pogledati meandar na vanjskom zidu osnovne škole u Gornjem Vrapču u Vrapčanskoj 188. Kniferov je odlazak moju odluku o višesatnoj ekskurziji samo ubrzao. Nad Zagreb se tog 20. prosinca nadvilo sunce i prekrasno vrijeme, iako nije baš bilo toplo. Nakon jutarnje kave odlučio sam malo se okoristiti zagrebačkim javnim prijevozom. Prvo sam tramvajem stigao do okretišta na Črnomercu, da bih potom neko vrijeme tražio stajalište autobusa za Gornje Vrapče. Nije prošlo dugo i, u podnevnoj črnomerečkoj gužvi, našao sam se u autobusu broj 125. Pitajući vozača za pomoć pri pronalasku osnovne škole kako ne bih završio na Vrapčanskoj streljani, saznao sam da je stajalište točno ispred škole. Krenuli smo Ilicom i desno skrenuli u Vrapčansku. Uzavrela atmosfera, trgovina božićnim stabalcima uz Vrapčak, žurba... Vozeći se po vrapčanskim brdima, vjerovao sam da je meandar još tamo.

MEANDAR U DJEČJEM OKRILJU

Sišavši s autobusa za kojim se osjećao smrad izgorenoga dizela, iskoristio sam blagi uspon prema školi za udisaje britkog i svježeg zraka, ne znajući zapravo na kojem dijelu škole bi se trebao pojaviti Kniferov meandar. Privukla me vesela dječja igra u dvorištu, tik do glavnoga školskog ulaza. Nekoliko dječaka igralo je nogomet izgužvanom plastičnom bocom. Zar nikad nisu čuli za preklopljenu školsku papuču, kojom se igrao nogomet u moje vrijeme? Odjednom sam ga ugledao. Meandar, veći no što sam očekivao, u neposrednom susjedstvu zaigrane djece koja vjerojatno i ne znaju kakva je to isprekidana linija na njihovu zidu gdje godinama udaraju loptom prije i poslije školskog zvona.

Nekoliko plavih i crnih zavoja monumentalnog ambijentalnog meandra u Gornjem Vrapču realizirano je daleke 1971. godine, a gledajući televizijsku emisiju posvećenu Kniferu i sam se autor spomenuo djela u Vrapču u kontekstu njegova trajanja. A kad tamo...

Meandar se nalazi na prizemlju vanjskoga zida, na koji je sjela školska dvorana novijeg datuma. Cijeli je višemetarski meandar prebojen bijelom bojom na pola njegove visine. Ta bijela traka, visoka nešto više od dva, možda tri metra, bila je nužna za prekrivanje poruke koja je autosprejem ispisana po cijelom zidu. Ona glasi, neka mi bude oprošteno: Dosta je bilo zajebavanja. Dodatak na za drugom zidu ne nazire se dobro, ali je zato njezin početak itekako transparentan ispod bijele boje koja ga je naumila prekriti. Očito je riječ o poruci koju je neki klinac htio prenijeti nekomu u školi, nastavniku matematike, biologije, kemije ili fizike, možda je bila upućena neuzvraćenoj školskoj ljubavi, a možda se odnosila i na hranu koja se nudi u školskoj kantini. Ili je neki nastavnik htio plašiti neaktivnu djecu, tko zna? Nije na meni da osuđujem dijete koje ne zna i nije upućeno, iako se zbog sličnih stvari u južnim krajevima naše domovine maloljetnici privode u policijske stanice poput velikih kriminalaca. Na nekoliko mjesta meandar propada jer otpada žbuka na kojoj je oslikan. Dakle, vrijeme je za malu komunalnu akciju... Želja mi je jedino da se, u doba kada se svi na neki način sjećamo što nam je Knifer ostavio u nasljeđe, potakne netko tko bi mogao ispraviti ljudsku glupost, dječju nepažnju i ovu malu gradsku sramotu. Nepovratno je nestao Kniferov meandar iz Branimirove ulice u korist čudnih lokalnih političkih grafitera i vrijeme je da ovaj ostane na mjestu, brižno sačuvan i ostavljen naraštajima vrapčanskih pučkoškolaca, koji će u budućnosti svim putnicima namjernicima s ponosom pokazivati čudni znak na zidu škole.

Marko Kružić