Zavičajno i europsko u Osijeku

Zavičajno i europsko u Osijeku

Prema dobrim običajima Krležinih dana, svake godine na skupu sudjeluje i jedan hrvatski dramatičar, a ove je godine o svom dramskom stvaralaštvu i udjelu u kazališnom životu govorio Čedo Prica

U Osijeku su ove godine petnaesti put održani Krležini dani, kazališno-teatrološka manifestacija koju suorganizacijom podupiru: Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, osječki Filozofski fakultet te Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU - Odsjek za povijest hrvatskoga kazališta. Znanstveni skup i ove se godine održavao u svečanoj dvorani osječkoga Filozofskoga fakulteta, a znanstvena izlaganja pratili su i brojni osječki studenti, koje je na početku srdačno pozdravio predsjednik Odbora Krležinih dana dr. Branko Hećimović.

Tema ovogodišnjega skupa bila je Zavičajno i europsko u hrvatskoj drami i kazalištu, a od prijavljenih trideset i troje sudionika, na skupu je sudjelovalo dvadeset i sedmero referenata: teatrologa, povjesničara književnosti te jedan redatelj i jedan dramski pisac. Prema dobrim običajima Krležinih dana, svake godine na skupu sudjeluje i jedan hrvatski dramatičar, a ove je godine o svom dramskom stvaralaštvu i udjelu u kazališnom životu govorio Čedo Prica. Zatim su uslijedila petnaestominutna izlaganja znanstvenika, raspoređena uglavnom prema kronološkom redoslijedu tema. Martina Petranović u svom je izlaganju problematizirala scenske vragove na srednjovjekovnoj pozornici navodeći primjere s hrvatske, ali i ostalih europskih pozornica. Renesansnim razdobljem bavila se Lucija Ljubić analizirajući iikove došljaka u hrvatskoj renesansnoj drami. Branko Hećimović nastavio je istraživati hrvatsko-bugarske kazališne veze, a o toj dosad neistraženoj i kazališno zanimljivoj temi iznio je nove podatke. Nastavljajući se baviti dramskim opusom Josipa Kosora, Marica Grigić ovaj je put odabrala Kosorovu dramu bez naslova i pronašla sličnosti između toga dramatičara i Dostojevskoga. Kućno kazalište obitelji Polić i njihovo uprizorenje Otella bilo je tema izlaganja Nedjeljka Fabrija. Posebnu su pozornost privukli pronađeni podaci o glumačkoj podjeli Polićevih. Nikola Batušić istražio je dramatičarski rad Rudolfa Kolarića-Kišura i otkrio sličnosti sa Strindbergovim dramama ponudivši izniman poticaj za usporedbu. Dunja Detoni Dujmić bavila se europskim usporednicama u Galovićevim kazališnim kritikama. Prvi dan skupa zaključila je Ana Lederer problematizirajući likove gastarbajtera u suvremenoj hrvatskoj drami.

Tihomir Živić drugoga je dana skupa govorio o njemačkom kazališnom životu u Osijeku potkrepljujući izlaganje različitim izvorima o izvođenju predstava. Antonija Bogner-Šaban obavila je vrijedan posao istraživši djelovanje splitskoga Hrvatskoga diletantskoga društva od 1900. do 1918. Ante Stamać načinio je neobičnu i zanimljivu usporedbu Miroslava Krleže i Tina Ujevića, a Jasna Melvinger nastavila je istraživanje francuskih veza u Krležinu dramskom radu pronašavši sličnosti u Krležinoj Ledi i Corneillovoj Meliti. Tomislav Sabljak govorio je o novinskoj kazališnoj kritici od 1941. do 1945, a Branka Brlenić-Vujić problematizirala je dramsko-poetske prostore Nikole Šopa. Vinko Brešić potražio je zavičajno i europsko u igrokazima Ivana Starića. Adriana Car Mihec pozabavila se dosad ponešto zanemarenom radionapeticom ili krimićem. Redatelj Petar Selem iznio je promišljanja triju vlastitih opernih režija.

Trećega dana Dalibor Paulik održao je referat o hrvatskoj operi i libretu 20. stoljeća između zavičajnoga i europskoga, a Ivan Lozica govorio je o lokalnom, regionalnom, nacionalnom i globalnom u folklornome kazalištu. Svetlana Baytchinska, gošća iz Bugarske, podsjetila je na Gavellinu režiju Shakespeareove Zimske priče u Sofiji, a Stanislav Marijanović svoje je priopćenje temeljio na zapisima Julija Benešića o poljskim glumcima i kazalištu. O Radovanu Ivšiću i njegovu prilogu teoriji kazališnoga nadrealizma govorila je Ana Prolić. Vlatko Perković raščlanio je motiv Antigone i njegove povijesne ishode u hrvatskoj dramskoj književnosti, a gost iz Italije, Silvio Ferrari, istražio je zavičajno i europsko u Brešanovoj Predstavi Hamleta. Ferrari je ujedno i prevoditelj te Brešanove tragigroteske na talijanski, a istu je dramu na slovački preveo Jan Jankovič, gost iz Slovačke, koji je ponudio zanimljiv presjek slovačkih prijevoda hrvatskih drama. Sanja Nikčević sučelila je dvije antipodne slike Amerike u hrvatskom kazalištu, onu iz Wilderova Našega grada i Gavranove drame Kako ubiti predsjednika.

Osim osječkoga Filozofskoga fakulteta, iznimnu gostoljubivost svake godine iskazuje i Hrvatsko narodno kazalište, u kojemu sudionici skupa i svi zainteresirani provode večer uz prigodnu izložbu, predstave i druženje koje se, zahvaljujući srdačnosti kazališta i izdašnosti trpeze, oduži do sitnih sati. Prve večeri u predvorju osječkoga kazališta otvorena je izložba Trideset godina Teatra u gostima autora Igora Mrduljaša (izložba je u listopadu prvi put postavljena u Odsjeku za povijest hrvatskoga kazališta pri Zavodu za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU). Nakon toga premijerno je izvedena Naranča u oblacima Ivane Sajko u režiji Franke Perković i izvedbi osječkoga kazališta. Na oduševljenje sudionika, Krležini dani ove su godine na repertoar stavili jednu opernu predstavu s osječkoga repertoara, Zajčeva Nikolu Šubića Zrinjskog u režiji Ivice Krajača. Treće večeri gostovala je Kazališna družina Kufer s predstavom U noći prema romanu Ksavera Šandora Gjalskog i u režiji Tomislava Pavkovića, a posljednje večeri Zagrebačko gradsko kazalište Komedija gostovalo je s predstavom Dore Delbianco Motel Mrak u režiji Marice Grgurinović. U skladu s tradicijom Krležinih dana sudionici skupa položili su vijenac na osječki spomenik Miroslavu Krleži, a u toj prigodi govorio je Nedjeljko Fabrio, dok su studenti Stanislava Marijanovića održali prigodan recital. U osječkom kazalištu održane su i dvije promocije knjiga. N. Fabrio i S. Marijanović predstavili su iznimno opsežan i prilozima bogat zbornik Krležinih dana u Osijeku 2003. Predstavljena je i dvosveščana Bibliografija članaka i rasprava - Kazalište u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1826-1945. u izdanju Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža o kojoj su govorili Vlaho Bogišić, Nikola Batušić i glavni urednik Bibliografije Boris Senker.

Sudeći prema ovogodišnjim izlaganjima, i sljedećega nam se prosinca nadati zanimljivu zborniku bogatu raznovrsnim znanstvenim prinosima, a članovi Odbora Krležinih dana najavili su i temu za sljedeću godinu - Riječ, tijelo i prostor u hrvatskoj drami i kazalištu.

Lucija Ljubić