Tri u jednoj

Tri u jednoj

Vidjeti Rubensa u Beču, osim što je on sam senzacionalan, nije nikakva senzacija. U ozračju božićnih sajmova i konzumacije velikih količina punča tri su muzeja tek skupila na hrpu nešto što nikada nije bilo predviđeno za suživot na jednom mjestu, pa glasno viknula što imaju. Rubens s natprosječnim uspjehom puni bečke dvorane u kojima je potiho uvijek i bio prisutan

Najveći je flamanski majstor dijagonalno komponiranog patosa ove godine u modi. Bez konkretnoga povoda, primjerice, neke od obljetnica vezanih uz njegovu biografiju, slave i hvale Petera Paula Rubensa prihvatili su se Lille, Antwerpen, Genova, Braunschweig, a naposljetku i Beč. Rubens u Beču naziv je projekta (zovu ga najvećom svjetskom Rubensovom izložbom) koji je prvi puta objedinio tri muzejsko-galerijske ustanove i stotinjak umjetničkih djela. Iako se nekoliko europskih metropola rado proglašava Rubensovim gradom, Beč im oduvijek dostojno konkurira. Carska je kuća od 17. stoljeća sakupljala njegove slike i brižno ih pohranjivala u palačama i depoima. Otkad se velika zbirka kneževa od Liechtensteina vratila iz Vaduza i u obiteljskoj palači podarila Beču Liechtenstein Museum, u gradu se čuva više slika i studija nego u belgijskom Antwerpenu, koji s obzirom na biografske činjenice jedini ima pravo zvati Rubensa svojim.

Dan upoznavanja predstavnika medija s Rubensom u Beču podsjećao je na sada već davno odrađivanje studijskoga seminara pred belgijskim originalima. U raskošnom pregledu svih razdoblja i aspekata njegova opusa nizali su se utjecaji talijanske umjetnosti stopljeni s flamanskim osjećajem za realizam, dramatika epskih platna, herojska golotinja i spektakli putenosti u mitološkim sižeima, pokrenutost koja zanemaruje cjelovitost stvari (Wölfflin) i lirska nježnost portreta, panoptikum umjetnika kojemu je svijet predstavljao pozornicu. Na toj su pozornici vladala živa bića, prilično udaljena od ideala klasične ljepote, upravo onakva bića koja je promatrao i volio sam Rubens. U njegovu svijetu susreće se više likova, prostora, pokreta, svjetla, nemira, geste, više smjelosti i bujnosti postojanja nego kod bilo kojeg drugog slikara 17. stoljeća. U rukovanju kistom i bojom sjeverno od Alpa bio je i ostao nenadmašan upravo zbog, zapisat će Goethe, kršenja pravila prirodnosti, zbog slobode vlastita duha kojim je stajao protiv, a time i iznad prirode otkrivajući kako umjetnost nije posve podložna prirodnoj nužnosti, već da ima vlastite zakone.

Tri konferencije za tisak u istome danu, na tri lokacije - u Liechtenstein Museumu, zatim u Kunsthistorischesu pa na kraju u Gemäldegalerie der Akademie der bildenden Künste - doista su podsjećale na ekskurziju, odnosno na pomno planirano hodočašće s utvrđenom satnicom. Posve je jasno da će bečki turisti oduševljeno prihvatiti program koji im se nudi, uglavnom nemajući pojma da ih je isti Rubens gotovo oduvijek čekao u navedenim ustanovama. Osim što se ove zime netko dosjetio istaknuti, potaknut trendom, da je upravo Beč u pogledu znamenitog Flamanca prava velesila. Gospoda iz muzejsko-galerijskih direkcija, koja inače vrlo rezervirano komuniciraju, odjednom uglas tvrde da nisu važne kvote već isključivo umjetnost. Dokučiti razlog zbog kojeg je uobičajeni ego-trip pojedinačnih institucija (Trnek) konačno prevladan nije pretjerana mudrost. A zašto je direktor Albertine Klaus Albrecht Schröder gestom tvrdokornog partybreakera odbio suradnju te zatvorio svog Rubensa (vidjeti »Vijenac« br. 278) točno na dan kad su ga tri ustanove upravo baroknom feštom u palači Liechtenstein službeno otvarale? On se očito ne stidi ego-tripova.

POHOTNIK U AKADEMIJI

Razlike u predstavljanju Rubensova opusa uvjetovane su osobitostima matičnih zbirki. Dva su muzeja i jedna galerija ustanove posve različitih karaktera, a postanak im je čvrsto povezan s osobnošću pojedinaca - zaljubljenika u umjetnine. Primjerice, dok negdašnja carska zbirka, današnji KHM (koji, nije tajna, potresen direktorskim aferama i utajama posluje sve lošije), ima prostorne mogućnosti udomljavanja izrazito velikih formata, fundus Galerije Akademije likovnih umjetnosti ilustrira prije svega intimni aspekt Rubensova stvaralaštva. Grof Lamberg Sprinzenstein, dugogodišnji habsburški diplomat u Napulju, skupljao je slike manjih formata u vlastitu gradskom stanu, da bi 1821. oporučno namijenio svoju zbirku Galeriji.

Iako je kod medijskog predstavljanja izložbi naglasak bio postavljen suprotno, čini nam se logičnim izabrati Akademiju kao ishodište obilaska Rubensa u Beču. Djela maloga formata - skice, bozzetti i modelli (faze studije) - u novom rasporedu osvjetljavaju proces rada pri nastanku velikih kompozicija. U njima je ujedno i fizički najprisutnija Rubensova osobnost jer su u cjelini vlastoručno izvedene. Antwerpenska je radionica u kojoj je bio alfa i omega otkrila početkom 17. stoljeća prednosti podjele rada. U tom smislu, ono na čemu danas piše Rubens nije nužno dotakla ruka koju očekujemo, iako se iza kompletne radioničke produkcije krije šefova invencija. Posve je jasno da Rubens glavom i bradom nikako ne bi svladao veliki broj poznatih djela koja se vode pod njegovim imenom. U Galeriji je dobro zastupljeno rano, talijansko razdoblje, a ilustracija Ovidijevih Metamorfoza iz 1615, kompozicija u kojoj je krilati Boreja manirom staroga pohotnika ščepao golu Oritiju i odlijeće s njom uz nedužno grudanje amoretta, nakon nedavnog restauriranja plijeni svojim koloritom. Borejina ruka na Oritijinoj bujnoj zadnjici ujedno je odabrana za logo ove tri-izložbe-u-jednoj.

BESPLATAN PRIJEVOZ ZA 15 EURA

Sljedeću postaju lako je dokučiti kraćom šetnjom prema Ringu - Kunsthistorisches Museumu svakako je potrebno posvetiti više vremena. Muzej s gotovo četrdeset slika posjeduje jedan od važnijih svjetskih fundusa Rubensovih djela: neka od njih potječu direktno iz ostavštine umjetnika, a kupljena su za carsku zbirku na dražbi neposredno nakon njegove smrti. Osim monumentalnih kompozicija antverpenskih jezuita (s prikazima čuda Ignacija Loyole i Franje Ksaverskoga), djela su nanovo grupirana tako da tvore kronološki, vrlo pregledan niz dopunjen iscrpnim legendama. U tri dvorane i nekoliko kabineta već viđeno dopunjuju posudbe iz Sankt Peterburga (Hermitage), primjerice, skice za scenu Poklonstva pastira i Lova na lavove, a slavni veliki formati uspoređeni su s pripremnim predlošcima i studijama. Klasika KHM-ova fundusa, portret Rubensove druge supruge Hélene Fourment kao Venere, postavljen je dijaloški s obzirom na kasni autoportet.

U cijenu ulaznice za sve tri izložbe (15 eura) uključen je i besplatan prijevoz autobusom do devetoga okruga gdje se nalazi posljednja postaja u obilasku Rubensova blaga iz austrijske riznice. Zbirka kneževa Liechtenstein također je rasla stoljećima, a s obzirom na Rubensovu zastupljenost carstvo je strogih vladara, brutalnih borbi, lascivnih žena kojima celulitis služi na čast i dirljivih portreta djece. Muzej dakako ima vlastitu koncepciju predstavljanja kućnoga Rubensa, ovom prilikom upotpunjenoga posudbama iz Yalea i Bayerische Staatsgemäldesammlungen - gustim postavom oživljena je stambena situacija u palači, odnosno pretrpanost zidova karakteristična za barok. Ganimed i Satir, prvi iz zbirke kneza Schwarzenberga, a drugi iz zbirke Schönborn-Buchheim, mitološki su dodatak baroknoj raskoši.

SAJMOVI, PUNČ I RUBENS

Zajednički katalog triju institucija koji objedinjuje devedeset i jednog bečkog Rubensa sadrži tekstove Renate Trnek, Wilfrieda Seipela i Johanna Kräftnera posvećene povijesti zbirki Rubensovih djela, a izdan je na njemačkom i engleskom jeziku. Dobra koordinacija djelatnosti triju ustanova potvrđena je u bogatom popratnom programu tromjesečne izložbe, no potpuno zakazuje zbog radnoga vremena određenih dana u tjednu. Ponedjeljkom su, naime, tradicionalno zatvoreni KHM i Galerija Likovne akademije, a utorkom Muzej Liechtenstein.

Vidjeti Rubensa u Beču, osim što je on sam senzacionalan, a o tome je bespredmetno raspravljati, nije nikakva senzacija. Znalci će svakim novim obilaskom starih bečkih zbirki cizelirati svoje stručne spoznaje i bez nekakve Rubensove godine ili njegove najveće izložbe na svijetu. No, što smo naučili iz bečkoga primjera? U ozračju božićnih sajmova i konzumacije velikih količina punča tri su muzeja tek skupila na hrpu nešto što nikada nije bilo predviđeno za suživot na jednom mjestu, pa glasno viknula što imaju. Rubens s natprosječnim uspjehom puni bečke dvorane u kojima je potiho uvijek i bio prisutan. Dokaz da postojeće i već uvriježene stvari ponekad treba nanovo definirati - zlato prozvati zlatom i upozoriti na to da ono sja.

Iz Beča Libuše Jirsak