Svjetlosna alkemija

Svjetlosna alkemija

Na ovoj se izložbi susrećemo s nizom crno-bijelih fotografija, u bogatoj tonskoj ljestvici, s mirnim motivima uronjenim u nostalgične ugođaje. Tanjur je na stolu, čaša je na prozoru, a prazno nebo bez oblaka - inače fotografski neatraktivno - ovdje u svijetlosivom tonu uspijeva vibrirati kao jutro, suton ili vrijeme prije kiše, naglašavajući osjećaj da je autor skriven negdje unutra

U ciklusu Klaričinih Pogleda iz vrta i s balkona, nastalih između 1974. i 1982, prepoznajemo autorov rukopis - inače dvojbenu fotografsku kategoriju. Teoretičari su naime zapazili da fotografi, mijenjajući tehniku, tematski krug ili žanr, ne uspijevaju zadržati individualnu prepoznatljivost, nalik onoj na koju smo navikli u slikarstvu. Klaričin fotografski rukopis jest prepoznatljiv.

NOSTALGIČNI UGOĐAJI

Na ovoj nas izložbi pogleda u Fotogaleriji Lang, neupadljiva egzegeza tehnike sténopé, upućuje da je ciklus zapravo snimljen s pomoću camera obscura, otvarajući kontinuiranu liniju autorove fascinacije istraživanjem povijesnih fotografskih tehnika i fotokemijskih procesa - kontinuitet kojemu pripada i vlastoručno izrađena replika panoramske kamere iz samih početaka fotografije. U kadru reinterpretiranja starih fotografskih postupaka, recimo primjene camera obscura, u nekim razdobljima na fotosenzibiliziran akvarel-papir prisloni negativ i fotografiju razvija na suncu, u tragu Nichéphorea Niépcea, simbolično pokušavajući kao i daleki prethodnik zabilježiti Sunčev rukopis. No, s tim tvrdnjama na tragu smo autorove prepoznatljivosti: Josip Klarica u djelu se zapravo vraća samim počecima medija, iz vremena kada je fotografija uključivala elemente čuda i čuđenja učincima svjetla i vremena na fotoosjetljivu površinu, kao i alkemijsku donju melodiju o prijateljskim i neprijateljskim vjenčanjima elemenata.

Konkretno, na ovoj se izložbi susrećemo s nizom crno-bijelih fotografija, u bogatoj tonskoj ljestvici, s mirnim motivima uronjenim u nostalgične ugođaje. Tanjur je na stolu, čaša je na prozoru, kroz staklo se lomi svijetlo, iza prozora se vidi vrt, a prazno nebo bez oblaka - inače fotografski neatraktivno - ovdje u svijetlosivom tonu uspijeva vibrirati kao jutro, suton ili vrijeme prije kiše, naglašavajući osjećaj da je autor skriven negdje unutra i da ga ništa ne poziva da iskorači dokumentarističkom ili osebujnom dosjetkom, ukoliko pod tim ne bismo podrazumijevali pokatkada začudne elemente po tanjurima. Primjena starih tehnika, vrijedi spomenuti, nije u ovom djelu posveta ni koncept, nego način da bi se postigla varljiva napetost prisna i udaljena, skrivena i otkrivena.

INTIMIZAM CIKLUSA

Svijet je Klaričinih pogleda iz vrta i s balkona dakle zatvoren, statičan, bez ljudskih figura i prigušen. Što se pak sama opusa tiče, on je zanimljiva točka, posebice u aktualnom trenutku, kada fotografija kao medij doživljava radikalni lom i prelazi iz svijeta alkemističkih dosluha i camera obscura u digitalni svijet, u kojem je sve ipak sve, barem u tehnološkom smislu, numerički određeno - drugim riječima, čak i izvan same likovnosti, suvremeni fotografski postupci povijesno su i emocionalno vrlo udaljeni od klasične fotografije, posebice od njezinih počela. Nasuprot tomu, fiksiranja fotografije u kupki za pozlaćivanje, jedan od Klaričinih postupaka, uključuje upravo element protofotografske magije. Prepoznavanje Klaričinih vraćanja starim postupcima, da bi se na neki način simulacijom protekla vremena prisan prizor učinio i bliskim i dalekim, osobnim i nadosobnim - vjerojatno je i razlog općenitije prihvaćenosti autorova djela. Tako je, između ostaloga, 1982. u londonskoj The Photographers Gallery dvadeset i sedam Klaričinih slika prepoznato kao vrlo zanimljiv fotografski izraz, 1984. djelo mu je uvršteno u fotografsku zbirku muzeja Bibliotheque Nationale u Parizu, a 1999. sedamnaest je fotografija uvršteno u kolekciju Musée Nicéphore Niépce.

Na kraju vrijedi spomenuti da je postav Pogleda iz vrta i s balkona u Fotogaleriji Lang vrlo prilagođeno rješenje, jer i postav i prostor podupire zatvorenost i intimizam ciklusa - ciklusa pogleda koji bi u nekom monumentalnijem kadru vjerojatno odzvučao na mnogo načina drukčije.

Branka Knežević-Slijepčević