Spektakl suvremene umjetnosti

ZAGREB, KLOVIĆEVI DVORI, 17. PROSINCA 2004 - 20. VELJAčE 2005.

Spektakl suvremene umjetnosti

Sve u svemu, stigla nam je potvrda da Zagreb ima želje, volje i mogućnosti ugostiti velike izložbe iz Europe i svijeta. Pitanje je samo jesmo li te potvrde, i u kolikoj mjeri, sami svjesni i jesmo li pripravni i dalje izdvajati novac za slične projekte

Često smo unatrag desetak i više godina bili prisiljeni prelaziti granice naše zemlje kako bismo pogledali ili se informirali o velikim svjetskim, državnim i privatnim zbirkama raznih umjetničkih razdoblja, upoznavajući tako umjetnička djela, kulturu i povijest neke države, nekog razdoblja, neke civilizacije. Na svakojake smo načine stizali do, primjerice, Beča, Budimpešte, Pariza, Praga, Berlina, Londona, Kaira, Rima, gdje smo u kratku vremenu oblijetali muzejske i galerijske prostore, kulturno-povijesne lokalitete ili pohodili koncerte. Danas smo i više nego svjesni činjenice da je Zagreb, kao i cijela Hrvatska, prepoznat kao mjesto u kojem se publika s velikom radošću upoznaje s vrhunskom kulturnom građom koja dolazi s najrazličitijih strana svijeta, unatrag nekoliko mjeseci iz Francuske, Skandinavije, Irana i Čilea. Svjedoci smo da u Zagreb i Hrvatsku dolazi sve veći broj umjetnika svjetskoga glasa različitih profila - književnika na tribine i sajmove knjiga u Zagrebu i Puli, zatim filmaša na festivale u Puli, Zagrebu i Motovunu, glazbenika na koncertnim i klupskim pozornicama diljem Hrvatske, dizajnera s udrugom Vizum, arhitekata na Dane Orisa, plesača na Tjedan suvremenoga plesa i svetvinčenatski Festival neverbalnog kazališta te glumaca na Eurokaz i Festival svjetskog kazališta. Prije svega, počele su nam u posljednjih nekoliko godina stizati i sjajne izložbe.

Prošli je tjedan u zagrebačkim Klovićevim dvorima otvorena izložba Enigma objekta, izbor iz velike zbirke Nacionalnoga muzeja moderne umjetnosti Centra Georges Pompidou iz Pariza, jednog od najvećih svjetskih muzeja moderne i suvremene umjetnosti. Enigma objekta nastala je suradnjom pariškoga Centra Pompidou i zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti, koji slavi pola stoljeća postojanja i očekuje dovršenje nove zgrade, čiji se obrisi naziru u novozagrebačkom naselju Središće. Inicijator i autor projekta Želimir Koščević, muzejski savjetnik MSU-a, još je prije četiri godine izašao sa zamisli o realizaciji tako velika projekta - najvećega projekta Muzeja suvremene umjetnosti ikada. Za prvih susreta i razgovora u Parizu, Francuze je najviše zanimalo što bi se to, iz goleme zbirke od gotovo 55 000 umjetničkih djela, moglo predstaviti Zagrebu. Ideja o predstavljanju suvremenoga dijela zbirke, dakle djela nastalih u posljednjih pedesetak godina, oduševila je kustosicu Catherine Grenier iz Pariza, jer mnogi molitelji uvijek traže ranog Picassa, Matissea ili Cézannea. Teško je u nekoliko redaka opisati što Parizu, Francuskoj, ali i u širem kontekstu, znači Centar Georges Pompidou, smješten u hi-tech arhitekturi Renza Piana i Richarda Rogersa u četvrtom pariškom okrugu. Otvoren 1977. godine, Centar godišnje posjećuje gotovo šest milijuna posjetitelja i uvijek nudi nekoliko sadržaja koji vas uz njega mogu prikovati na više dana.

NEZNATNO IZMIJENJEN POPIS

Godine 2001, kada su započeli prvi razgovori o velikom gostovanju zbirke u Zagrebu, postojali su Koščevićeva ideja o enigmatičnosti, koja bi pod zajednički nazivnik mogla staviti čitavu umjetnost druge polovice dvadesetog stoljeća, te popis izložaka koje bi bilo vrlo lijepo vidjeti u Zagrebu. U međuvremenu, a budući da Muzej suvremene umjetnosti nije izgrađen do kraja, ispomoć je pružila Galerija Klovićevi dvori, koja već dugo i dobrosusjedski surađuje s Muzejom suvremene umjetnosti. Uređeni Klovićevi dvori postali su galerijski prostor koji poštuje stroge muzeološke principe i zakone bez kojih se ovakav projekt ni u kojem slučaju ne bi mogao ostvariti. Grad Zagreb i Ministarstvo kulture odmah su bili stali iza projekta, iako se znalo da je do realizacije trebalo doći tek za nekoliko godina, a da i ne govorimo o velikoj skepsi brojnih ljudi koji su načuli za tu ideju. Popis želja-djela koji je sastavio Koščević, prema njegovim je riječima, gotovo neznatno promijenjen u odnosu na stotinu i sedam djela šezdeset sedmero umjetnika koja su stigla u Zagreb na Gornji grad.

Iz Pariza su u Zagreb dopremljena prvorazredna i neprocjenjiva djela druge polovice prošloga stoljeća i ovih nekoliko godina 21. stoljeća, među ostalim i radovi dvojice naših umjetnika: nedavno preminula Julija Knifera s grafitom na kartonu Meandar, koji je 1999. pariškom muzeju darovala Kniferova kći Ana te Brace Dimitrijevića s djelima Prolaznik kojeg sam slučajno sreo u 11h09 (1971) i Posthistorijski triptih; majka Romula i Rema (1989). U Beaubourgu, kako se od milja naziva Centre Georges Pompidou, nalazi se pedesetak djela naših dvanaest autora poput već spomenutih te Džamonje, Glihe, Kristla, Mangelosa, Meštrovića i ostalih, a nedavno je za zbirku otkupljeno više djela Mladena Stilinovića. S druge pak strane, možda je bitnija činjenica da je četrdesetak umjetnika, od Yvesa Kleina i Roya Lichtensteina do Armana i Françoisa Moreletta već, na ovaj ili onaj način, sudjelovalo na izložbama u Zagrebu i izvan Zagreba, koje je u svojih pola stoljeća organizirala Galerija suvremene umjetnosti, današnji Muzej. U Zagreb su stigla antologijska djela poput Warholova Električnog stolca iz 1967, obojena konstrukcija I like Olympia in black face Larryja Riversa iz 1970, Césarovi Televizijski asamblaž i kontrolirana kompresija automobila nazvana Kompresija Ricard, skulptura Gomilanje I (1968) francusko-američke umjetnice Louise Bourgeois, Agamova Dvostruka metamorfoza (1968/69), Takisova skulptura Signal (oko 1955), Video-ribice Koreanca Nam June Paika, Mekana verzija makete za spomenik koji je Chicagu donirao Pablo Picasso skulptura Claesa Oldenburga iz 1968, Lichtensteinov emajl na staklu Hot-dog iz 1964, instalacija Jedan i tri stolca Josepha Kosutha... Tu su još i Arman, Josef Albers, Daniel Spoerri, Jim Dine, Louis Cane, Daniel Buren, Christian Boltanski, Joseph Beuys, Victor Vasarely i mnogi drugi. Gotovo cijeli presjek umjetnosti druge polovice stoljeća - od pop-arta preko konstruktivističke umjetnosti i Fluxusa pa do konceptualizma i novih medija - videoumjetnosti, instalacija i fotografije. Spektakl umjetnosti koji ni u kojem slučaju ne treba propustiti.

KULTURNA OSVIJEŠTENOST

Najveći umjetnički projekt u povijesti Muzeja suvremene umjetnosti, izložba Enigma objekta, ima i neke druge dimenzije. Upoznavanje ovog dijela Europe s velikim brojem djela iz pariškog Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti kao ustanove na čiji se rad može ugledati svaka muzejska i kulturna ustanova, jer se ne ograničava na nacionalnom, nego otkupljuje, skuplja i čuva brojna djela internacionalne, afričke, aboridžinske umjetnosti, u neku je ruku model po kojem bi trebalo raditi. Jednako, bilo bi lijepo u Parizu, nakon Kožarićeve izložbe, izložiti djela koja su u fundusu našeg Muzeja. Isto tako, izložba ima i neku vrstu političke dimenzije jer nas europska kulturna javnost kao kulturno osviještene ubraja u Europu još i prije nego tamo neke politike.

Uz dvokatnu izložbu u Klovićevim dvorima, projekt Enigma objekta uključuje i druge izložbe, projekcije i malu konferenciju. Sudionici konferencije, koja će se održati potkraj siječnja, bit će francuski povjesničari umjetnosti, a na njoj će biti riječi o poziciji Centra Pompidou u europskoj kulturi danas. Dokumentarni program, koji je preveden na hrvatski jezik, uključuje razgovor s Denise René, dva dokumentarca o Yvesu Kleinu, portret umjetnice Louis Bourgeois te video Daniela Burena. Video-umjetnost iz zbirke Centra Pompidou, zbirke koja skuplja audio-vizualna umjetnička djela, moći ćemo razgledati od 10. siječnja pa do 4. veljače u Galeriji Miroslav Kraljević u Šubićevoj, a na raspolaganju će nam biti antologijska djela Marine Abramović, Johna Baldessarija, Petera Greenawaya, Pipilotti Rist i drugih. U organizaciji Hrvatskoga filmskog saveza u Kinu Tuškanac početkom veljače bit će prikazan Histoire(s) du Cinéma, Filmske priče Jean-Luc Godarda, višedijelni dokumentarac nastao između 1989. do 1996, koji dosad u nas, navodno, nije viđen. Nedjelja je odabrana kao obiteljski dan za posjet Klovićevim dvorima, jer će se nedjeljom između 16 i 18 sati na drugom katu organizirati programi kojima je svrha približiti vam pojedine radove s izložbe. Cijeli bi projekt trebala zaključiti Jasna Bilušić šansonijerskim koncertom u Klovićevim dvorima tjedan prije zatvaranja izložbe.

ŽELIM, HOĆU, MOGU

Sve u svemu, stigla nam je potvrda da Zagreb ima želje, volje i mogućnosti ugostiti velike izložbe iz Europe i svijeta. Pitanje je samo jesmo li te potvrde, i u kolikoj mjeri, sami svjesni i da li smo pripravni i dalje izdvajati novac u slične projekte. Na kraju krajeva, prema nekim informacijama cijeli projekt Enigma objekta koštao je 2, 3 milijuna kuna - nešto malo više od dvostrukog iznosa koji će osvojiti pobjednik cirkusantske predstave na televiziji, a višestruko manje od vrtoglavih iznosa koje ovih dana na promidžbu nemilice troše pojedini kandidati na predstojećim izborima. Zaista, pitanje je samo želimo li da Zagreb i Hrvatska jednom zabljesnu na kulturnoj karti Europe ili da ta svjetiljka, na neki način, bude upaljena stalno.

Marko Kružić