SocioPolis

SocioPolis

Nije čudno da jedna od najčešćih suvremenih tema, koja izaziva kontroverze i oštre rasprave, proizlazi iz pitanja na koji ćemo način obitavati u budućnosti i kako će izgledati europski grad 21. stoljeća. Jedan od mogućih odgovora, koji nastoji izbjeći zamku isključivosti odlučivanja između ideologije starog i pragmatizma novog modela, prezentiran je recentnom izložbom Projekt za grad budućnosti u Arhitektonskom centru Beča

Posljednjih godina svjedoci smo ubrzanih i drastičnih transformacija europskih gradova. Promjene u fizičkoj realnosti jednako su prisutne u internim strukturalnim mutacijama stare urbane matrice kao i u nezaustavljivu bujanju nove amorfne periferije što u bezgraničnu širenju guta hinterland, važni krajobrazni i agrikulturni međuprostor između prirodnog okoliša i umjetne urbane tvorevine. Implozija i erodiranje urbane supstancije dramatično su izmijenili tradicionalnu sliku grada 19. stoljeća, što je formirao naš građanski mentalitet i skrojio naše građansko odijelo, u kojem se još uvijek najbolje osjećamo i za koji smo nostalgično vezani. Istovremeno nove aglomeracije, u koje se preselila većina stanovništva, izbrisale su čvrsto definirane urbane granice, a policentričnost, fragmentacija i kaotičnost suvremenog urbanog krajobraza snažno su suprotstavljene nekadašnjem skladu središta i predgrađa, te uravnoteženosti urbane ispune i gradskih monumenata starog urbanog modela.

Izazovne i stalnopromjenjive prostorne realnosti rezultat su dinamičnih ekonomsko-političkih kretanja, razvoja novih informacijskih tehnologija, životnih stilova i velike fluktuacije stanovništva. Osobito su dramatične sociološke promjene suvremenog europskog društva poput starenja stanovništva, pojave novih marginalnih skupina, velikih migracija i društvenih raslojavanja, što zahtijeva nove arhitektonske pristupe i planerske strategije u svrhu stvaranja humanijih oblika urbanizacije. Stoga nije čudno da jedna od najčešćih suvremenih tema, koja izaziva kontroverze i oštre rasprave, proizlazi iz pitanja na koji ćemo način obitavati u budućnosti i kako će izgledati europski grad 21. stoljeća. Jedan od mogućih odgovora, koji nastoji izbjeći zamku isključivosti odlučivanja između ideologije starog i pragmatizma novog modela, prezentiran je recentnom izložbom Projekt za grad budućnosti u Arhitektonskom centru Beča, što će potrajati do kraja siječnja sljedeće godine.

HIBRIDNE URBANE STRUKTURE

Pod programatskim naslovom SocioPolis izložen je istraživački projekt za jedinstvenu novu gradsku zonu na periferiji Valencije kao model budućeg kvalitetnijeg obitavanja u hibridnim urbanim strukturama za koje je, temeljem masterplana idejnoga začetnika Vincente Guallarta, projekte izradilo dvanaest uglednih španjolskih i međunarodnih arhitekata ili grupa, među kjima su Abalos & Herreros, Madrid; Actar Arquitectura (Manuel Gausa), Barcelona; NO. MAD Arquitectura (Eduardo Arroyo), Madrid; Toyo Ito, Tokyo; MVRDV, Rotterdam; Greg Lynn Form, Venice, SAD; Foreign Office Architects (Alejandro Zaera Polo & Farshid Moussavi), London i drugi. Unutar zatamnjene izložbene kutije na dva uzdužna zida nanizane su video-prezentacije svih projekata s umontiranim intervjuima u kojima autori objašnjavaju svoje ideje. Ispred njih postavljeni trodimenzionalni modeli ilustriraju kompleksnost i heterogenost pojedinačnih ostvarenja.

Cjelovita maketa budućega mikrograda pozicionirana je u zoni ulaza galerije nasuprot čeonom zidu, na kojem se vrti film o cjelodnevnom životu obitelji kao metafora gesla »moj dom je moje susjedstvo, moje susjedstvo je moj dom«.

Autori su svojim rješenjima trebali kreativno interpretirati tri razvojna imperativa: poticanje društvenih kontakata i interakcije među susjedima, povezivanje arhitekture i prirodnog okoliša te integraciju novih informatičkih tehnologija u prostor obitavanja. Planirana zona leži na periferiji grada, u području njegova dodira s huertama, površinama agrikulturne namjene. Zamisao je masterplana na tragu koncepta hortulus, nastanjivih srednjovjekovnih samostanskih vrtova s izravnom vezom između nastambe i obradive površine, što je u konkretnom slučaju interpretirano u povezanosti rezidencijalnog kompleksa i integrirana krajolika. Svaka stambena zgrada posjeduje vlastito obradivo zemljište za uzgoj voća ili povrća prema definiranoj gustoći sadnje, što u konačnici rezultira hibridnom strukturom, urbanizacijom vrta, odnosno interpolacijom suvremenoga stanovanja i rada u prirodni okoliš. Regulacija ne određuje maksimalnu visinu ili druge vrste ograničenja za zgrade, ali je propisana paleta boja u prirodnim tonovima kao oblikovni element povezivanja heterogene arhitekture i znak osjećaja pripadnosti zajednici.

KONCEPT SLOW-CITY

Kao reakcija na superbrzi globalizirani svijet današnjice SocioPolis znači pokušaj generiranja koncepta Slow-City u odmjerenu međuodnosu prirodnog i izgrađenog. Dosljedno tomu SocioPolis je planiran kao grad bez automobila, s podzemnom garažom na rubu zone kao točkom promjene brzine. Osim mogućnosti pristupa servisnih i interventnih vozila sav ostali promet odvija se pješice, biciklom ili elektroautima s najvećom mogućom pristupačnošću svih površina osobama s posebnim potrebama.

S konceptom SocioPolisa nastaje nova vrst habitata, koji bi trebao afirmirati društvenu osviještenost, toleranciju i koegzistenciju, a miješanjem različitih skupina ljudi - umjetnika, mladih, samohranih majki, starih, velikih obitelji, izbjeći getoizaciju marginaliziranih skupina stanovništva. Međusobno povezivanje različitih funkcija u zoni - stanovanja, rada, infrastrukture, rekreacije, u obliku mikrograda reflektira se u multifunkcionalnom programu zgrada, koje stambenu namjenu za ciljanu društvenu grupu ili generaciju kombiniraju s infrastrukturom i servisnom namjenom. Nove društvene relacije trebale bi naći svoj prostorni okvir u eksperimentalnim arhitektonskim ostvarenjima, koja uporabom novog materijala i tehnologija predstavljaju presjek suvremenih arhitektonskih tendencija od topografskih riješenja grupe NO.MAD, gdje su niske horizontalne strukture stopljene s terenom, preko vrtnih kuća Toya Ita i 3D-huerte skupine MVRDV, u kojima su pomiješani prirodno i artificijelno, do organičke arhitekture Grega Lynna u projektu Cvat luka i snažne urbane geste u obliku urbanog portala grupe FOA i cilindričnoga komunalnog tornja Vincente Guallarta.

Realizacija eksperimentalnog naselja sa 2500 stambenih jedinica trebala bi započeti u svibnju sljedeće godine na rezerviranom terenu površine 350 000 četvornih metara u zoni na rubu grada, a završetak izgradnje očekuje se u 2007. godini.

Vinko Penezić