Podsjetnik na velikana

Podsjetnik na velikana

Upravo se navršilo punih 35 godina od objavljivanja dvostrukoga LP albuma Bitches Brew Milesa Davisa, koji su potpisali producnet Teo Macero i glasovita etiketa Columbia Records. Bio je to za dotadašnje poklonike istaknutog trubača i skladatelja jazza velik šok, a za sama Davisa, inače djeteta stila be-bop, krucijalna osobna i glazbena prekretnica. Mnogi su se zapitali što je to Davisu trebalo, no odgovor je ležao u činjenici da je on, potaknut nekim osobnim razmišljanjima o sve većoj popularnosti rock-sastava želio pokazati i dokazati, da može bolje i inventivnije svirati tu glazbu od svih drugih. Ne bi u tim razmišljanjima valjalo zanemariti ni komercijalni trenutak, iako je Davis bio bez daljega jedan od najimućnijih i najtraženijih glazbenika jazza. No ta neočekivana preobrazba jednog od najboljih jazz-glazbenika svijeta bile je nepovratna.

Diskografska proizvodnja Prestige nije međutim bila jedina koja je kompilatornim izdanjem diska Miles Davis And The Jazz Giants željela velikana jazza približiti generacijama koje ga poznaju isključivo kao fuzijskog i rock-jazz interpreta. Željela je istovremeno podsjetiti na dio najvrednijega razdoblja Davisova djelovanja.

ROKERSKA (NE)DETERMINIRANOST

Ovaj je disk možda bolja ili slabija, ali vrlo ilustrativna kompilacija Eda Michela, koja sadrži snimke sabrane s nekih zapaženih LP-ploča, na ostvarenju kojih je Davis surađivao s nizom poznatih imena »zlatnog jazz razdoblja pedesetih godina prošlog stoljeća, primjerice s Walterom Bishopom, Artom Blakeyjem, Kennyjem Clarkeom, Redom Garlandom, J. J. Johnsonom, Tommyjem Flanaganom, Jackiejem McLeanom, Phillyjem Joeom Jonesom, Theloniousom Monkom, Charliejem Parkerom, Sonnyjem Rollinsom, Luckyjem Thompsonom, Horaceom Silverom, Artom Taylorom, Miltom Jacksonom i drugima. Vrijednost toga podsjetnika nije samo u ideologiji nego i u izboru, jer je većina snimaka uzeta s projekata: Blue Haze, Bag’s Groove, Dig i Walkin’ te s nezaboravne serije hard-bop kvinteta i seksteta; Walkin’, Steamin’, Cookin i Strollin’ with Miles.

Davisova tema Dig s kraja 1951. objavljena je na istoimenom albumu, The Seprent’s Tooth snimljena je 1953, dok je glasovita skladba Four doživjela sada reizdanje u originalnoj verziji seksteta s Charliejem Parkerom i Sonnyjem Rollinsom. Walkin’ Richarda Carpentera s istoimene LP-ploče bila je veliki hit Milesova seksteta, dok je Rollinsova skladba Doxy odsvirana u formaciji kvinteta. Blues Bag’s Groove nije u sastavu mogao proći bez nazočnosti autora Milta Jacksona, a u programu je diska Miles Davis And The Jazz Giants svoje mjesto našla i jedna popularna pjesma toga razdoblja, autora Robina i Schwartza, A Gal In Calico, izvedena s kvartetom u sastavu: Red Garland, glasovir, Oscar Pettiford, kontrabas i Philly Joe Jones, bubnjevi. Na kraju valja spomenuti McLeanovu molsku temu Minor March iz 1955. i Davisov Vierd Blues, u kojem se autor pokušao odmaknuti od klasične blues-fakture.

U takvu programskom izboru nije kompilatoru bilo lako zbiti ni manji dio jednoga desetljeća bogata opusa Milesa Davisa. Slijedom toga ostvareno je još nekoliko drukčijih kompilacija, koje ga, kao i Miles Davis And The Jazz Giants, evociraju onakvim kakav je ostao u svijesti najbrojnijih ljubitelja jezza, a mlađe generacije razuvjeriti u rokersku determiniranost Milesa Davisa.

Mladen Mazur