Od 49. do 53. starješinske sjednice

Od 49. do 53. starješinske sjednice

O Vjekoslavu Babukiću, prvom tajniku Čitaonice zagrebačke 1838-46, objavljeni su svi potrebni podaci, no o dr. Jakovu Užareviću (1810-1881), tajniku Matice ilirske od 1842. i piscu pronađenih zapisnika, pisalo se tek nakon smrti i 1942, o stogodišnjici njegova rječnika!

Evo što je nakon Užarevićeve smrti godine 1881. napisao August Šenoa, urednik Matičina Vienca: »Rad dra Užarevića na polju narodne prosvjete hrvatske bijaše u svoje doba vrlo znamenit; on je više radio sborom nego tvorom, a u sboru pokretača narodnoga napretka bijaše njegova rieč uviek rado čuvena i uvažena. Njegova najznamenitija književna radnja jest njemačko-hrvatski riečnik, što ga je u družtvu s g. Ivanom Mažuranićem izdao... Bio je vrlo solidan i čedan čovjek, obširna znanja, vrlo finoga izobraženja..., izvrstan stilista.«

Velimir Deželić je u Zaslužnim Hrvatima (1925) o Užareviću u šest redaka zapisao: »Svršio medicinu u Beču, od 1842. drugi tajnik Matice Ilirske. Jedan od prvih hrv. preporoditelja. Od 1842-45. urednik Narodnih novina, 1850-59. uređivao »Drž. zakonski list«. Mnogo prevodio klasike. Preveo »Grizeldu« od Halma (1841.), »Angelo, tiran padovanski« i »Hernano« od V. Huga.«

Dodajem još da je posljednja desetljeća Užarević proživio u Beču. Iznenadna smrt zatekla ga je u rodnoj Slavoniji, kad je posjetio svoga brata.

O OPATIČKOJ 14 I KUĆI GDJE JE DJELOVALA MATICA ILIRSKA DO 1847.

U prošlom broju objavljena je slika Opatičke 14, na kojoj se vidi dvokatna i jednokatna kuća s početka prošloga stoljeća. U njima djeluje Učenički dom Marija Jambrišak utemeljen 1900, a novija (dvokatna) zgrada podignuta je 1916. godine. Razumije se, Matica ilirska i Čitaonica zagrebačka nisu djelovale u tim kućama, nego u dvorišnoj baroknoj zgradi.

To zemljište i kuća od 1751. mijenjaju vlasnike, od grofova Oršića do biskupa Vrhovca, dok 1830. kuću ne preuređuju i iznajmljuju grofovi Sermagei. Nakon smrti grofa Ludviga Sermaga, kuću iznajmljuje udova grofica Ana Sermage, koja se spominje u zapisnicima. Po istraživanju dr. Lelje Dobronić, ta je barokna kuća imala osam soba, nusprostorije i veliko dvorište. U njoj je, kako se izrijekom navodi, djelovala Čitaonica i Matica ilirska, dok se 1847. nisu preselile u Opatičku 18, gdje je danas HAZU sa svojim Zavodima za književnost, kazalište i glazbu.

Nažalost, unatoč svim nastojanjima, ne mogu objaviti ni fotografiju ni nacrte barokne (dvorišne kuće) jer nisu sačuvani i Državni arhiv grada Zagreba u Opatičkoj 29 ih nema.

Do 1847. Matica je djelovala u OpatiČkoj 14

U prošlom Vijencu započeli smo objavljivati nepoznate i do sada neobjavljene zapisnike Matice ilirske iz 1845-46. godine, pronađene u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. (I sam predsjednik MH Jakša Ravlić, u spomen-knjizi Matica hrvatska 1842-1962. priznaje da Matica »čitavih zapisnika od 1. svibnja 1845. do 6. listopada 1846. nema«, str. 45.)

U ovom nastavku pišem o tajniku Jakovu Užareviću, piscu pronađenih zapisnika, te o kući u Opatičkoj 14 gdje je djelovala Čitaonica zagrebačka i Matica ilirska.

O zapisnicima od 49. do 53. StarjeŠinske sjednice koje donosimo u ovom broju

Veliki zagrebački župan Nikola Zdenčaj bio je utemeljiteljni član Matice i njemu je Antun Sabljar posvetio Kućnik koji treba izići troškom Matice. No, mnogo veće teškoće za Maticu iskrsle su kad cenzor nije odobrio da se tiska popis »domorodnih prinesakah za Maticu knjižestva narodnoga«. Naime, tiskanje popisa darovatelja novčanih prinosa trebalo je poslužiti za privlačenje novih Matičinih članova i utemeljitelja. No, kako Matičina pravila još nisu bila potvrđena od kralja, cenzor nije odobrio da Gajeve Narodne novine objave popis Matičinih članova i njihovih prinosa.

23. listopada 1845. prvi put govori se o povoljnoj ponudi da se od grofa Dragutina Draškovića na dionice za 23 000 forinti kupi kuća u Opatičkoj 18, gdje je Matica našla svoje sjedištze 1847. godine. Rječnik hrvatsko-njemačko-talijanski i opći sabor Čitaonice predmet su sljedećih dogovora Starješinskoga odbora koji je odlučio sastajati se ubuduće svakoga četvrtka u 10 sati prije podne.

Najbolnija istina saznala se 30. listopada 1845. na 53. sjednici: tajnik Čitaonice Babukić obznanjuje da mnogi članovi ne podmiruju svoje obveze i da je Čitaonica u povelikom dugu dok Matica ilirska oglašava poziv na pretplatu Rječnika ilirsko-njemačko-talijanskoga...

SE.dnica stareŠinska XLIX. (49)

U Zagrebu, dne 26. kolovoza 1845. u Čitaonici - u kući gdje Ane udovice grofice Sermage u Poštarskoj ulici pod br. 58. - bila je četardeset i deveta starešinska sĐdnica pod predsĐdom presv. gosp. grofa Janka Draškovića od Trakostjana kao narednoga predsĐdnika, i u nazočnosti p. n. gg. starešinah: Mate Vukovića, opata i kanonika kao družtvenog podpredsĐdnika; Ljudevita Gaja, dra i urednika Narodnih novinah; Antuna Mažuranića profesora; Alekse Vancaša dra medicine i parvog fizika sl. varm. zagr.; Ferdinanda Žerjavića fiškala i VĐkoslava Babukića advokata kao tajnika društva; gde slĐdeće odluke učinjene biše:

1.

Bi reč povedena o RĐčniku ilirsko-nĐmačkome, kako je u sĐdnici parvašnjoj 48. obilnie govoreno i naredjeno. Tajnik javi, da je na jermensku tiskarnicu pod 17. sarpnjem pisao, ali da dana današnjega jošte nikakove odgovore dobio nije. Na što bi zaključeno, da se jošte jedanput piše na tiskarnicu Franje pl. Schmida, gde je i rečnik česko-nĐmački utišten.

2.

Izjavi tajnik družtveni: kako je g. Antun Sabljar, c. kr. kapetan u miru, pisao g. Dragutinu Rakovcu, tajniku Gospodarskoga družtva, neka bi mu se njegov rukopis pod naslovom Kućnik i s podpisom Antuna Kulubdžića natrag poslao; jer veli, da se njegov Kućnik - koga je, kako znamo, presv. g. Nikoli Zdenčaju, zasada varh. županu varm. zagrebačke poklonio, a ovaj ga opet družtvu našemu predao, da ga na troškove Matičine, kad mu moguće uzbude, na svet izdade - tako dugo neštampa, pa da mu je ime očitovano, itd.

Na ovo očitovanje g. Antuna Sabljara c. kr. kapetana u miru, po g. Dragutinu Rakovcu kako gori, bi odlučeno: neka tajnik družtveni odpiše višerečenom g. kapetanu u Gradac, gde za sada pribiva, da družtvo nije očitovalo svetu njegova imena; jer Kućnik još u rukopisu leži; zatim, da je rukopis družtvu od presv. Nikole Zdenčaja pod pogodbom predan, da ga na troškove Matičine izda, kad mu moguće uzbude; da mu ga dakle nipošto nemože natrag poslati, jer bi to uvreda za višerečenoga presvetlog g. darovnika bila. Na posledku bi rečeno, neka se uteši g. kapetan; jer će se Kućnik do skora pod tisak metnuti i time želja mu se izpuniti. Ako bi pako g. kapetan, kako veli, štogod popraviti imao, neka izvoli sve naznačiti, pa će mu se to savestno izpraviti.

SE.dnica stareŠinska L. (50)

U Zagrebu, dana 16. rujna (sept.) 1845. god. u čitaonici - u kući gospoje Ane udove grofice Sermage u Poštarskoj ulici pod brojem 58 - bila je 50. sĐdnica starešinska družtva Čitaonice zagrebačke pod predsĐdničtvom prĐsvetlog gospodina grofa Janka Draškovića i u nazočnosti p. n. g. g. starešinah: Stepana Pogledića dra filozofije, prepošta B. D. Marie Glogovničke i župnika zagrebačkoga; Štajdahera sudca sl. i kr. grada Zagreba kao od strane sl. magistrata; Alekse Vancaša dra. med. i parvog fizika sl. varmedje zagrebačke; Dimitria Demetra, dra medicine; Antuna Mažuranića profesora i VĐkoslava Babukića advokata kao tajnika družtva, gde bihu učinjene slĐdeće odluke:

1.

O zabrani tiskanja domorodnih prinesakah za Maticu knjižestva narodnoga u Narodnih novinah: Tajnik javi starešinstvu kako je on po navadi prineske za Maticu knjižestva narodnoga poslao uredničtvu Narodnih novinah, a ovo opet predložilo c. kr. cenzuri; kako je cenzor svoj non advititur slĐdećega sadržaja podpisao: »Obstante Legno Zutinato ddo 29. Maia a. l. Nr. 15, 712 non advititur ad tipum Zagrab. 31. Augusti 1845. - Paulus Muhich, m. p. sur lenser. (nečitljivo - op. S. L.)

Kako je cenzor ustmeno kazao, da je to onaj isti iustinatus koji je od preuzvišenoga Konsilia ugarskoga na svekolike varmedje ugarske i harvatsko-slavonske najviše poradi madjarskoga Branečega družtva (Schutzverein) izaslan; ali u obćenitom govori: da cenzori nebi pustili u dnevnicih o nikakvih družtvenih i njiovih poslih govoriti, koja nisu upravo izrazno po Nj. veličanstvu odobrena i potvardjena. Kako je najposle isti tajnik s porazumljenjem presvetloga g. grofa predsednika družtva dana 2. rujna t. g. išao k Nj. preuzvišenosti g. banu ovih kraljevinah grofu Franji Halleru, kao varhovnom sudu (Forum apelatorium) u cenzuri polag previšnjih rukopisa Nj. c. kr. veličanstva od 11. sĐčnja g. 1840. i od sĐčnja g. 1845; - kako je tajnik Nj. preuzvišenosti banu kazao, da se naše družtvo osniva na čl. XV. od g. 1836, dana 4. i sledećih meseca kolovoza daržanoga sabora ovih Kraljevinah i na paragrafu magistratualskom ovoga sl. i kr. varoša od 26. lipnja god. 1838. protokolariter o istom družtvu previšnjem mĐstu javio; kako je ovo družtvo najprie god. 1843. dana 17. svibnja na poziv preuzvišenoga Konsilija ugarskoga od ovdašnjoj sl. Varmedju, zatim g. 1844. dana 17. svibnja na previšnji poziv ravnateljstva školah kotara zagrebačkoga, cĐeli sastav svoga bitja javilo, kao što je to u protokolu družtvenome prigodom 12. obćenitoga sabora godine 1843. dana 23. kolovoza str. 106-107-113-130 zabilježeno; kako je ovo isto družtvo prošnju Nj. veličanstvu 9. svibnja t. g. radi dozvoljenja previšnje privilegie poduzelo, i time upravno Nj. veličanstvu našemu premilostivom caru i kralju celo svoje bitje javilo, te da time družtvo ovo i usled volje ovih Kraljevinah i sa znanjem previšnjega mĐsta obstoji i kako je uslĐd svega toga tajnik Nj. ekselenciu bana umolio, neka bi i nadalje prineske domorodne za narodnu Maticu književnu u novinah tiskati dozvolio.

Pripovedi na poslĐdak tajnik i kako je Nj. preuzvišenost ban rekao, da mi prama višerečenomu intimatu pokornost pokazati moramo, i da on proti intimatu ništa dozvoliti nemože.

Starešinstvo ovo nemogaše na ino nego na izrečenje ovo Nj. ekselencie bana pokoriti se, te zajedno umoli u glavu presvetlog gospodina grofa predsĐdnika, neka bi on tu stvar u bližnjem daržavnom Saboru predložiti dostojao, da Sabori (nečitljivo, op. p.) ovih Kraljevinah Nj. veličanstvu putem prepokorne reprezentacie umole, da nam tako Nj. veličanstvo previsokom privilegiom družtvo ovo potvarditi dostoji, kao što smo jur iz naše starešinske sĐdnice dana 1. svibnja t. g. našom pokornom prošnjom umolili.

2.

Ovom prigodom javio je tajnik prečastnomu starešinstvu, da je on po danom sebi nalogu u smislu paragrafa 2. od prošaste sĐdnice 49, g. Antunu Sabljaru, c. kr. kapetanu u miru, stanujućemu u Gradcu, odgovorio, i tako ga umirio.

I time bi sĐdnica svaršena. (Po Jak. Užareviću, tajniku)

SE.dnica stareŠinska LI. (51)

U Zagrebu, dana 23. listopada 1845. - u čitaonici biaše starešinska sednica petdeset i parva pod predsĐdničtvom prečastnoga gosp. opata i kanonika Matie Vukovića, kao družtva ovoga podpredsednika i u nazočnosti sledĐće p. n. gg. starešinah: StĐpana Moysesa dra i prof. filosofie; Antuna Mažuranića profesora; Alekse Vancaša dra medicine i parvog fizika sl. varm. zagreb.; Ferdinanda Žerjavića fiškala, kao fiska Matičinoga i izvanredno prisutnoga g. VĐkoslava Frigana fiškala i VĐkoslava Babukića kao tajnika družtva, gde bi o slĐdećih rečeno i zaključeno:

1.

O kupljenju kuće za narodni muzeum. - Predloži g. Frigan, fiškal, sučlan ovoga družtva, kako je presvĐtli g. grof Dragutin Drašković pripravan prodati za malu cenu od 23 hiljada sr. svoju lĐpu kuću, više od 30 sobah sadaržeću, u Zagrebu, u Gornjem varošu, naproti pošti ležeću, gde bi se Narodni muzeum i š njime Čitaonica, Kasino i Gospodarsko družtvo horvatsko-slavonsko nastaniti moglo. Ova kuća, reče, da bi se mogla na akcie kupiti, i da su na tu svarhu jur parvi častnici znameniti broj akciah podpisali. Hoti dakle g. Frigan fiškal, da bi ovo starešinstvo odlučilo, kako da se ostala gospoda domorodci pozovu na podpisivanje i kupljenje akciah? Starešinstvo odluči, da se počeka na narednoga g. grofa predsĐdnika Janka Draškovića, pa da on posebni jedan odbor sazvati i š njime tu stvar dokončati blagoizvoli.

2.

O tiskanju RĐčnika ilirsko-nĐmačko-talianskoga kod otacah mekitaristah (nečitljivo - op. S. L.) u Beču: - Tajnik družtveni javi, kako je on po nalogu sebi danom propitao u Beču za cĐnu, po čem bi se jedan arak od 1000-2000 iztisakah RĐčnika ilirsko-nĐmačko-talianskog tiskalo?

3.

Bihu priobćena dva pisma: jedno iz Beča bez očitoga podpisa imena na presvĐtloga g. predsĐdnika, a drugo na tajnika družtva od otca Ćurćie iz Dubrovnika. U parvom pismu iz Beča od 2. kolovoza t. g. javlja se kako je Nj. veličanstvo, naš premilostivi kralj, dostojao nalog dati preuzvišenoj kancelariii ugarskoj pod. 14. lipnja t. g. - da na prošnju našu od 8. svibnja t. g. poslanu iz 44. starešinske sĐdnice: - radi družtva književnog ilirskog u Zagrebu svoje mnjenje s mnjenji ostalih oblastih dotičnih tada njegda Nj. veličanstvu čim prije predloži, zatim kako je preuzvišena Kancelaria ugarska taj posao u svom veću 16. sarpnja t. g. pretresla i odluku svoju 28. sarpnja na preuzvišeno NamĐstničtvo ugarsko poslala.

U drugom pismu na tajnika piše otac Ljudevit Ćurčija iz Dubrovnika kako otac Pacifik Radeljević imade u rukopisu prevode Virgila i Horaca od Higje* i ponudja Matici našoj za četir sto forintih srebra. - Ovde se očituje, da Matica zasada toga troška podnesti nemože; jer se uprav druga dela kao: druga knjiga Gundulića i RĐčnik ilirsko-nĐmački pod štampom nalaze. I to neka tajnik družtveni više rečenom otcu Ljudevitu Čurčii odpiše.

4.

Bi reč povedena o dohodcih i troškovih Čitaoničinih. Tajnik kao zajedno blagajnik čitaonički javi kako gospoda sučlani sa svojimi prinesci zaostaju i time strah zadaju, da se družtvo od nadalje uzdaržati neće moći. Tim bi odlučeno da se pod predsĐdničtvom prečastnoga g. otca opata i kanonika Mate Vukovića odbor, sastojeći iz članovah gospode starešinah: Ferdinanda Žerjavića fiškala, Alekse Vancaša doktora medicine, računi Čitaonice pretresu i svojim vremenom starešinstvu izvestje o tom učini.

* Horacijeve Piesni liričke preveo je Gjuro Higja (Hiđa) godine 1849. (Op. S. L.s)

sE.dnica stareŠinska LII. (52)

U Zagrebu, dana 26. listopada 1845. u Čitaonici - u kući udove grofice Ane Sermage u Pošt. ulici pod br. 58 - bi održana 52. starešinska sĐdnica pod predsĐdničtvom prečast. g. opata i kanonika Mate Vukovića i u nazočnosti slĐdeće g. g. starešinah: StĐpana Pogledića dra filosofie, StĐpana Moysesa dra i prof. filosof., Antuna Mažuranića prof., Dra Dimitrie Demetra, Dra Alekse Vancaša kao blagajnika Matičina i VĐkoslava Babukića kao tajnika družtva, gde bi rečeno i odlučeno:

1.

O akciah ovdašnjega Kasina, koje pokloni presvet. grof Dragutin Drašković našoj Matici. -

Jur u sĐdnici starešinskoj 47-moj bi jedino razgovor o akciah ovdašnjega Kasina, koje pokloni presvet. grof Drag. Drašković i bi tada nalog dan g. Antunu Vakanoviću fiškalu, kao starešini družtvenom, neka bi on u tom poslu skarb uzeo i u dojdućoj sĐdnici 48. nas podpuno o svem obavĐstio, što je u tom poslu saznao i opravio. -

Ali radi različitih zaprekah nebiaše od tada više u sĐdnicu g. Vakanovića, tako niti neznadosmo, gde su iste akcie, koje nam je presvĐtli g. grof Drag. Drašković izručio po svojem fiškalu g. VĐkoslavu Friganu: zato bi isti predmet na drugu sĐdnicu odložen, dok se saznade, gde su iste akcie i u čijih rukuh?

2.

O daržanju velikoga i obćenitoga sabora ovoga družtva. Budući da od 24. travnja 1844. rad različitih zaprekah nebiaše moguće daržati obćenitoga sabora ovega družtva: zato poruči presvĐt. g. grof predsĐdnik - koi ovaj par zapriečen nemogaše u sĐdnicu doći - da bi ovo sl. starešinstvo odlučilo, kada da se darži isti višespomenuti obći sabor ovega družtva? - Starešinstvo odluči u tom 4. prosinac u četvrtak, u 10 urah u jutro i ostavi daljnje naredjenje na volju presvetlom g. grofu predsedniku.

3.

O daržanju starešinskih sĐdnicah svakoga četvartka u jutro u 10 urah. - Poslovi Čitaonice su se od podignutja književne Matice na toliko pomnožali, da jih nije moguće s razborom i kako bi trebalo u kratkom spraviti: zato bi jednoglasno odlučeno, da se odsele starešinske sĐdnice svakoga četvartka u jutro u 10 urah darže i da se to svoj gospodi starešinam, koi nisu u ovoj sĐdnici nazočni, jedanput za svagda na znanje dade.

I tako bi sĐdnica zaglavljena. (Po J. Užarevivću, tajniku)

SE.dnica stareŠinska LIII. (53)

U Zagrebu, dana 30. listopada 1845. u Čitaonici - u kući gdje udove grofice Ane Sermage - bi daržana 53. stareš. sĐdnica pod predsĐdničtvom presvet. g. grofa Janka Draškovića kao narednoga predsĐdnika družtva, i u nazočnosti slĐdeće p. p. g. g. starešinah: Mate Vukovića, opata i kanonika, StĐpana Pogledića dra prepošta i župnika, StĐpana Moysesa dra i prof., Janka Briglevića fiškala, Alekse Vancaša dra i blagajnika Matičina, i VĐk. Babukića, tajnika družtva, gde bi odlučeno:

1.

O zaključenju računah čitaonice. - Tajnik družtveni ujedno i blagajnik Čitaoničin, javi sl. starešinstvu, kako su polag svemoguće njegove brižljivosti u sabiranju družtvenih prinesakah ipak mlogi od gospode sučlanah družtva u platjanju svojih prinesakah zaostali i da tako nije moguće tekuće troškove platjati, dapače da je podosta velik dug načinjen.

Starešinstvo zaključi, da tajnik svekolike račune sklopi, pa da se polag par. 4. od starešinske sĐdnice 49. pregledaju.

2.

O oglašenju i pozivu k predplati na RĐčnik ilirsko-nĐmačko-talianski, kojeg družtvo na troškove Matičine izdati namerava. - Bi nalog dan, da tajnik družtveni do buduće sĐdnice, koja se ima dojdućega četvartka, t. j. 6. studena daržati, oglašenje i poziv k predplati na RĐčnik ilirsko-nĐmačko-talianski sačini i onda ga na odobrenje predloži.

3.

Od akciah ovdašnjega Kasina, koje darova našoj Matici presvĐt. grof. Drag. Drašković.

Pitanje bi opet ganuto radi akciah o kojih se u parvašnjoj sĐdnici neznade u čijih se rukuh nalaze? Sada jih donese u sĐdnicu g. fiškal Ferdinand Žerjavić, kao fiskuš Matičin, veleći da mu jih je g. Antun Vakanović, fiškal i starešina ovega Družtva, predao. Tu se povede govor, kako bi se iste akcie u novce pretvoriti mogle? - Ali saznavši ovo starešinstvo, da je pokojni grof Aleksander Drašković, koji je istu kuću sadašnjega Kasina na svoje ime kupio, pred smartju svojom istu kuću nekojim članom kasinskoga družtva prodao, i da je ta prodaja u slici fassie, kod ovdašnjega gradjanskoga magistrata u protokol zapisana. Tom prilikom obeća g. fiškal i starešina Briglević da će on nastojati, da do dojduće sĐdnice kopiu od više pomenute fassie pribavi. S tim se sĐdnica dovarši. (Po J. Užareviću, tajniku)

Priredio Stjepan Laljak