Novi Allen!

Novi Allen!

Martin Fitzgerald, Woody Allen, prev. Marko Majerović, Profil, Zagreb, 2004.

Woody Allen jedan je od onih filmaša koji vam se ili odmah svidi, pa željno iščekujete svako novo ostvarenje, ili vam je od sama početka toliko antipatičan da nijedan njegov film ne možete odgledati do kraja. I za jedne i za druge, novo izdanje Profilove džepne filmske biblioteke, u kojoj su dosad objavljeni prikazi života i djela braće Cohen, Stevena Spielberga i Marilyn Monroe, daje zanimljiv pogled na stvaralaštvo »neurotičnog i brbljavog Židova kojem je potrebna pomoć psihijatra, kojem je New York središte svijeta i koji ima probleme sa ženama«.

Knjiga je koncipirana tako da nakon dva uvodna prikaza života poznatoga redatelja, scenarista i glumca, slijede (kronološki poredane) recenzije i iscrpne analize svakog od Allenovih filmova, počevši sa Što je, tigrice Lily iz 1966, a završavajući s Ljubav i sve ostalo iz 2003. Svaka se recenzija sastoji od popisa glumaca, kao i imena redatelja i scenarista i trajanja sama filma, te od prepričane radnje, podteksta koji tumači radnju, zanimljivosti iza kulisa i ocjene filma sa strane autora knjige. Takva koncepcija (prisutna i u ostalim izdanjima ove džepne biblioteke) čitatelju ne omogućuje samo lakše snalaženje, nego nepretencioznim i lako razumljivim diskursom ističe sve bitne momente Allenova stvaralaštva. Zahvaljujući tomu saznajemo da su (i zašto su) osnovne teme njegovih filmova najčešće pisci i kreativni proces (Razarajući Harry, Hannah i njezine sestre), život i smrt (Interijeri, Zločin i prekršaji), sreća i očaj (Sjećanja na zvjezdanu prašinu, Superstar), ljubav (Annie Hall, Manhattan) i, dakako, ono što najprije vežemo uz Allenovo ime - komične situacije koje na promišljen način komentiraju kako politička, tako i neka osnovna egzistencijalna pitanja.

OPSESIJA NEW YORKOM

Autor knjige objašnjava i Allenovu opsesiju New Yorkom, gradom u kojem je nastala većina njegovih filmova, a izvlači i neke veoma zanimljive podatke, poput toga da je Allen uz Orsona Wellsa jedini bio istovremeno nominiran za Oscara u tri različite kategorije (kao redatelj, koscenarist i glumac u Annie Hall), da u prosjeku snima po jedan film godišnje, da cjelovite scenarije daje samo glavnim glumcima ili pak da jedan član Allenove filmske ekipe u deset godina rada nije s njim progovorio ni jedne riječi. Osim što nudi pregršt informacija i zanimljivosti, knjiga uspijeva zaokružiti Allenovo stvaralaštvo i naglasiti osnovne niti koje se provlače svim njegovim filmovima. Iz recenzija filmova izlazi na vidjelo i Allenova opsesija postmodernističkim sredstvom citiranja, odnosno inkorporiranja drugih filmova u vlastite filmove, ali i ubacivanja stvarnih osoba, kao što je to sada već kultna scena s Marshallom McLuhanom iz Annie Hall: za vrijeme prepirke s čovjekom u redu za kino, Allen ustvrdi da je ovaj pogrešno citirao Marshalla McLuhana; zatim dovede samoga McLuhana kako bi to i potvrdio te tim argumentom završava prepirku u svoju korist. Gledajući u kameru, Allen zatim komentira situaciju ustvrđujući da bi volio da se tako nešto može dogoditi i u stvarnom životu.

Premda ne sadrži britka (ali za čitatelja ponekad veoma zahtjevna) teoretiziranja, primjerice, Žižeka ili Sloterdijka (poput, primjerice, onih o Matrixu), zbog Fitzgeraldove knjige filmofili će Alenna vjerojatno voljeti još više, a oni koji ga dosad i nisu odveć simpatizirali u njegovim će filmovima možda pronaći ono što toliko oduševljava njegove poklonike diljem svijeta. U svakom slučaju, Allen je opet prisutan u Hrvatskoj, ovaj put u pisanom obliku.

Srećko Horvat