Mnogo više od stručne informacije

Mnogo više od stručne informacije

Umjesto niza tekstova koji rutinski inertno prate i obuhvaćaju razdoblje likovnih događanja od izlaženja jednoga broja časopisa do drugoga, težište je koncepcije prebačeno na problemske tekstove koji se bave iznimno aktualnim temama i načinima interpretacije nekih likovnih fenomena, kojih smo tek nedavno postali svjesni, i to onih tema koje muče i zanimaju upravo struku

Jesensko-zimski dvobroj časopisa za suvremena likovna zbivanja u izdanju Instituta za povijest umjetnosti (glavna i odgovorna urednica Sandra Križić Roban) sadržajno je i kvalitativno mnogo više od stručnog izdanja specijalizirana za problematiku suvremene likovne umjetnosti. Naime, umjesto niza tekstova koji rutinski inertno prate i obuhvaćaju razdoblje likovnih događanja od izlaženja jednoga broja časopisa do drugoga, težište je koncepcije prebačeno na problemske tekstove koji se bave iznimno aktualnim temama i načinima interpretacije nekih likovnih fenomena kojih smo tek nedavno postali svjesni, i to onih tema koje muče i zanimaju upravo struku. Osobno me već dulje zaokuplja modus interpretacije djela Duje Jurića, i činilo mi se kako se teško probijam kroz gusto tkivo tekstova nekih kolega koji su se bavili Jurićevim radom.

Uvijek (mi) je nešto nedostajalo što bi me u potpunosti interpretativno zadovoljilo, i nalazila sam se u situaciji da Jurićevo djelo iznimno cijenim, ali ne osjećam se spremna pisati o njemu. Vjerujem da takve situacije doživljava svaki povjesničar umjetnosti i likovni kritičar, sve dok se ne pojavi netko od kolega tko uspije pomaknuti i dešifrirati neku koprenu koja je nametnuta nečijem umjetničkom opusu. Esej Petra Preloga o Duji Juriću ima karakter maloga monografskog teksta i upravo je jedan od onih tekstova što probijaju i ukidaju značenjsko-interpretativne barijere. U posljednjih nekoliko godina spoznali smo iznimnu važnost opusa Dimitrija Bašićevića-Mangelosa, povjesničara umjetnosti, likovnog kritičara, kustosa i umjetnika, najskrovitijeg i najslojevitijeg člana Gorgone, koji je s idejom no-arta prepoznat tek potkraj osamdesetih i početkom devedesetih kao jedan od svjetski relevantnih umjetnika. Sonja Briski Uzelac smješta Mangelosa u europski teorijski kontekst tematiziranjem velike retrospektivne izložbe o Mangelosu (2003) autorice Branke Stipančić. Mangelos je uspio u nečemu što je vrlo mali broj umjetnika dotaknuo i shvatio: metafizička ironija, egzistencijalistički nihilizam, provokacija i subverzija duboko prožimaju njegov opus, ali ipak, Mangelos nije mračan, depresivan i negativan; njegove misli oplemenjuju i podižu iz sveopćega besmisla i kaosa, nadahnjuje nas na život i stvaranje, a ne na (auto)destrukciju i kreativno apstiniranje.

TAJNE VEZE UMJETNOSTI I IDEOLOGIJE

Da su samo ta dva priloga izašla u ovom broju (br. 71), bilo bi to više no dovoljno, ali spomenimo još esej o bečkom konceptualnom umjetniku Markusu Schinwaldu, intervju Ružice Šimunović s albanskim konceptualcem i performerom Sislejom Xhafom, tekst Mladenke Šolman o skulpturi Jespera Neergaarda postavljenoj 2001. u Zagrebu te iznimno važan esej Jerice Ziherl Strah i bijeg od realnosti dekadentnih zapadnjaka, u kojem na primjerima Antuna Motike, tekstova Grge Gamulina i Vjenceslava Richtera problematizira zajednički kontekst djelovanja u duhovnoj klimi Zagreba pedesetih godina, odnosno u pozadini Exata 51. Njezin je tekst ujedno uvod u drugi broj časopisa (br. 72), u kojem je objavljena većina referata s međunarodnoga znanstvenoga skupa Umjetnost i ideologija: pedesete u podijeljenoj Europi, što je 1999. održan u Zagrebu u organizaciji Društva povjesničara umjetnosti i Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Prema riječima Ljiljane Kolešnik glavni je cilj organizatora bio »potaknuti razgovor o ulozi i mjestu hrvatske umjetnosti i umjetnosti ostalih srednjoeuropskih zemalja u povijesnim narativima kojima se prikazuje razvoj europske umjetnosti druge polovice 20. stoljeća... presudno obilježenim vrlo složenim suodnosom umjetnosti i ideologije«. Kako je, s obzirom na nedavnu izložbu posvećenu pedesetim godinama skupine autora te knjigu Jasne Galjer, to razdoblje hrvatske umjetnosti tek posljednjih nekoliko godina temeljitije istraženo, tako objavljivanje referata iz 1999. nije došlo prekasno. Dapače, upravo referati cijenjenih i afirmiranih povjesničara umjetnosti o segmentu pedesetih godina (apstraktno i figurativno slikarstvo, arhitektura, animirani film, problem naivne umjetnosti, različiti teorijski diskursi i problemi recepcije pojedinih umjetničkih žanrova) s vremenske distance od gotovo pet desetljeća čine ovaj dvobroj »Života umjetnosti« izdanjem koje mora biti obvezno štivo ne samo povjesničarima umjetnosti nego i studentima povijesti umjetnosti na četvrtoj godini. Iscrpno analiziranje i objavljivanje manje poznatih i nepoznatih činjenica, poveznica, poznanstava i međusobnih utjecaja ne ostavlja mjesta nepoznanicama o pedesetim godinama u hrvatskoj umjetnosti.

Ovo je časopis za sakupljanje i čuvanje, česta nova konzultiranja i listanja, bez opasnosti da za dvadeset godina ne znamo kamo sa starim brojevima; u podrum, na tavan, ili...?

Iva Körbler