Vijenac 282

Film

LJUBAVNE SUDBINE (LES DESTINEES SENTIMENTALES), RED. OLIVIER ASSAYAS

Mijene ljubavi

No, premda elegantni rukopis Ljubavnih sudbina pokriva trideset godina u životu imućne obitelji, film se žanrovski ne može strogo promatrati kao obiteljska saga, jer Assayas slijedi formulu usredotočenu na sentimentalne prizore iz života bračnoga para

LJUBAVNE SUDBINE (LES DESTINEES SENTIMENTALES), RED. OLIVIER ASSAYAS

Mijene ljubavi

No, premda elegantni rukopis Ljubavnih sudbina pokriva trideset godina u životu imućne obitelji, film se žanrovski ne može strogo promatrati kao obiteljska saga, jer Assayas slijedi formulu usredotočenu na sentimentalne prizore iz života bračnoga para

Dok se protagonist Ljubavnih sudbina protivi masovnoj proizvodnji servisa boje bjelokosti koje proizvodi njegova tvornica porculana, razlikama između vrhunskog zanatstva i industrije, umjetnosti i profitabilnosti, lokalnih i međunarodnih tržišta, simbolično se na neki način može pridružiti i Assayasov suptilan osjećaj za ono što podrazumijeva pomalo istrošena sintagma cinema des auteurs, kao protuteža sveopćoj besonizaciji francuske komercijalne produkcije. No, umjetnički opus Oliviera Assayasa bio je i ostao prepun kontradikcija, kao što je to bila i biografija pisca Jacquesa Chardonnea, po kojoj je Assayasov film snimljen. Dok je Chardonne kao predan zagovornik Dreyfusove politike lijevoga centra preko noći prigrlio nacizam, ali ne na način Celinea, koji je više halucinirao svijet nego što ga je doživljavao, Assayasova odluka da Ljubavne sudbine snimi između dva posve drukčija komada, Kraj kolovoza, početak rujna i Demonlovera, koji smatram jednim od najvažnijih filmova iz proteklih deset godina, bila je posve neočekivana. Ono što je za Scorsesea Doba nevinosti u odnosu na Između života i smrti, to su za Assayasa Ljubavne sudbine u odnosu na Demonlovera ili ono što su za Assayasova omiljena auteura Houa Hsiao-hsiena bili Šangajski cvjetovi u odnosu na Millennium Mambo, iz kojih je u Ljubavnim sudbinama ostala tek jedna kineska kupica iz razdoblja chien-lung.

LJUBAVLJU STVORENO

No, dijametralan nije samo piščev opus, nego i način na koji modernist Assayas prikazuje svijet i suvremenost, ali i pokušava odgovoriti na mnoga pitanja koja sebi postavljaju sineasti kad se moraju suočiti s problemima koje proživljavaju njihovi karakteri. Tako će se lik Jeanove kćeri iz prvoga braka od glamurozne zavodnice s Montparnassea pretvoriti u đakonicu. Lezbijska grešnica preko noći postaje svetica. Protestantski pastor Jean transformirat će se nakon povratka iz Švicarske u protestantskoga tvorničara Jeana. Što je porculan ljepši, sindikalni su prosvjedi žešći. A religijski dualitet na relaciji protestantizam-katolicizam počiva na vječnim prijetnjama i strahovima (Moramo pokazati katolicima!), dok su većinski katolici ti koji stalno motre dvije stotine protestantskih žitelja Limogesa.

No, premda elegantni rukopis Ljubavnih sudbina pokriva trideset godina u životu imućne obitelji, film se žanrovski ne može strogo promatrati kao obiteljska saga, jer je Chardonne tipični romancier du couple, pa Assayas slijedi njegovu formulu usredotočenu na sentimentalne prizore iz života bračnoga para (odlični Charles Berling i Emmanuelle Beart), pri čemu se njegova fluidna kamera nalazi u neposrednoj blizini njihovih omamljenih lica, jer tijekom prvih sat vremena svaki njihov dan doslovno je obasjan sunčevim zrakama. »U životu ne postoji ništa drugo osim ljubavi«, kaže Jean na samrti. A bračne boje ljubavi Pauline i Jeana sukladne su boji porculana od latica magnolija koje su kao djeca sakupljali kako bi od njih napravili tanjuriće. Smrt pače otvara film (bakin sprovod), ukazuje se na pola filma (otac) i zatvara ga (Jean). Sve je ostalo ljubav postavljena u kontekstu vremenske prolaznosti. A u svakom stadiju njihova ljubavnog života ona ima drukčije značenje. Ona se može manifestirati kroz fizičku ljubav, privrženost, osjećajnost, nježnost ili vjernost. Jer, sama narav ljubavi između ta dva bića ne svodi se ni na što drugo nego na njihovu sposobnost da promatraju njezine mijene, ali i da ih prihvate kao neizbježno.

HRT-OV PARADOKS

Da je ljubav filmske redakcije HRT-a i publike tako idealna, onda se Ljubavne sudbine ne bi našle na programu petnaest minuta iza ponoći. Paradoks je tim veći, jer je popodnevni reprizni termin idućeg dana bio rezerviran za bezbroj puta reprizirana Šakala, koji je prethodni dan već bio prikazan u udarnom terminu nakon dnevnika, premda je bilo logično da se prednost dade Assayasovu remek-djelu, kako bi ga mogli vidjeti i oni filmofili koji ne pate od nesanice i koji ne žele ostati pred malim ekranima do tri sata ujutro. No, to je već neka druga priča.

Dragan Rubeša

Vijenac 282

282 - 23. prosinca 2004. | Arhiva

Klikni za povratak