Madone osvajaju london

Madone osvajaju london

Kustosica Carol Plazzotta kaže kako je ova izložba vjerojatno neponovljiva, jer je vrlo teško posuditi djela starih majstora, posebice slike slikane na drvenoj podlozi, koje su za transport i promjenu ambijenta mnogo osjetljivije od slika na platnu. To je ujedno odgovor onim kritičarima koji se pitaju zašto nisu izložene neke slike važne za razdoblje koje analizira ova izložba

Tuže mi se posjetitelji iz Hrvatske: »Htjeli smo u nedjelju vidjeti Rafaelovu izložbu, ali sve je rasprodano do srijede poslijepodne, kada je izložba otvorena do devet navečer.« Kao i za popularne kazališne predstave, tako i za neke londonske izložbe, posjet moramo planirati unaprijed, čak je i predavanje o Rafaelu i njegovim sljedbenicima, uz ulaznicu od dvadeset funti, rasprodano i prije otvaranja izložbe, za koju je ulaznica devet funti. Ovo je prva važna izložba slika i crteža slavnoga talijanskog slikara Raffaela Santija (1483-1520) u Velikoj Britaniji, stoga nije čudno što u Nacionalnu galeriju na Trafalgarskom trgu hrle posjetitelji is svih krajeva svijeta.

Izložba se usredotočila na razdoblje od 1500. do 1513. godine i vodi nas na kreativno putovanje od prvih umjetničkih pokušaja darovita mladića u radionici njegova oca Giovannija Santija, slikara na dvoru vojvode od Urbina, preko susreta s Pietrom Perruginom i Pinturicchiom te djelima Leonarda i Michelangela, čiji su radovi iz toga razdoblja također izloženi. Put ga je vodio od Urbina, Citta di Castello, Perugie, Siene, Firence do uspjeha u Rimu. Izložba i bogato ilustriran katalog, koji je tiskan u tri izdanja, na engleskom, talijanskom i njemačkom jeziku, istražuju značenje i sadržaj Rafaelovih djela, analiziraju različite tehnike slikanja i raznovrsne utjecaje.

Uz devet Rafaelovih slika iz zbirke Nacionalne galerije, posuđeno je više od sedamdeset izložaka iz trinaest zemalja. Među njima ističemo sliku Alba Madona iz Nacionalne galerije u Washingtonu, koja je nedavno, nakon čišćenja, zablistala svijetlim pastelnim bojama, Conestabile Madonu iz St. Petersburga, Sv. Jurja i Sv. Mihovila iz Louvrea i Autoportret dvadesetogodišnjeg Rafaela iz Uffizija, koji možemo usporediti s autoportretom petnaestogodišnjaka iz Muzeja Ashmolean. Prvi put je slika Uskrsnuće iz muzeja u Săo Paulu, Brazil, izložena uz druga Rafaelova djela, posebice uz crteže iz Muzeja Ashmolean u Oxfordu i iz Biblioteke Oliveriane u Pesaru, koji odgovaraju likovima na slici. Ovo je rijetka prigoda za uživanje u brojnim crtežima koji svjedoče o Rafaelovoj virtuoznosti, energiji i bogatoj mašti.

Kustosica Carol Plazzotta kaže kako je ova izložba vjerojatno neponovljiva, jer je vrlo teško posuditi djela starih majstora, posebice slike slikane na drvenoj podlozi, koje su za transport i promjenu ambijenta mnogo osjetljivije od slika na platnu. To je ujedno odgovor onim kritičarima koji se pitaju zašto nisu izložene neke slike važne za razdoblje koje analizira ova izložba. Na nedavno održanu simpoziju u Zbirci Wallace u Londonu nekolicina stručnjaka pobunila se protiv sve većeg broja velikih međunarodnih izložbi, koje ugoržavaju umjetnine. One su u opasnosti ne samo tijekom transporta nego i zbog promjene ambijenta za vrijeme izložbe.

UPITNA ATRIBUCIJA MADONE

No, s druge strane, kao što imamo prilike vidjeti na ovoj studioznoj izložbi, ni jedna reprodukcija, ni studij umjetnina u različitim zbirkama, ne mogu zamijeniti idealnu situaciju kada stručnjaci imaju prigodu uspoređivati umjetnine na udaljenosti od nekoliko centimetara i provjeriti nesigurne atribucije ili povezati pripremni crtež i dovršenu sliku ili pak vidjeti cjelovitu oltarnu palu čije su predele davno nestale s oltara u privatne zbirke. Jedna je od atribucija o kojoj se uz izložbu Rafaela vode najžešće polemike sumnja u autentičnost Madone s karanfilima. Nježna Madona koja djetetu daje stručak ružičastih karanfila bila je od 1991. izložena u postavu Nacionalne galerije kao posudba iz zbirke vojvode od Northumberlanda. Sliku je sredinom 19. stoljeća kupio vojvodin predak, a sadašnji ju je vlasnik odlučio prodati kako bi financirao popravak dvorca. Muzej J. Paula Gettyja u Los Anglesu htio je sliku otkupiti za 35 milijuna funti, ali zabrana izvoza potaknula je nacionalnu kampanju pod naslovom Spasite Rafaelovu Madonu, te je iz različitih državnih i privatnih fondova skupljeno 24,5 milijuna funti, a ostatak je nadoknađen u obliku porezne olakšice. Već tada vodila se oštra polemika treba li država dati tako velike novce za sliku veličine bilježnice.

Polemici međunarodnih stručnjaka pridružili su se i ugledni kritičari Brian Sewell (Evening Standard) i Dalya Alberge (The Times), koji su napisali da je upravo ova izložba pokazala kako Madona s karanfilima nije djelo Rafaela, već nepoznatog autora iz 19. stoljeća. Stručnjaci Nacionalne galerije tvrde da se u usporedbi sa slikama s istom temom Bogorodice s djetetom jasno potvrđuje atribucija mladom Rafaelu. Svaka polemika, pa tako i ova, poticaj je za dalja istraživanja, što može samo pridonijeti popularnosti izložbe. Nema dvojbe da će nakon izložbe u Londonu biti sve manje prerafaelita, a sve više poklonika Rafaelovih Madona, čije će brojne reprodukcije, više nego inače, obići svijet kao blagdanske čestitke.

Iz Londona Flora Turner Vučetić