Ispod površine

Ispod površine

Cellular je više nego ugodno iznenađenje u domaćem kinopostavu, film koji naizgled ne nudi previše, no pruža opušten doživljaj

Film Cellular redatelja Davida R. Ellisa zamalo da bi se mogao zagubiti u domaćem kinopostavu, jer posrijedi je djelo čiji stvaralački postav ne sadrži znatnu količinu poznatih imena (tek npr. Kim Basinger, William H. Macy od glumaca, te potpisnik izvorne priče Larry Cohen). Podjednako tako, jasno je da nije riječ o filmu visokoproračunskih ulaganja, nego o filmu koji bismo nekadašnjom terminologijom gotovo mogli označiti B-filmom.

Zaplet je, naizgled, doista trivijalan i na prvi pogled sliči promidžbenom materijalu mobilnih telefonskih mreža. Na takvoj tankoj liniji scenaristi zaplet čine višeslojnijim uz uključenje tri presudna središnja lika; obiteljske žene čija otmica dovodi i nju i njezinu temeljnu emotivnu zajednicu u stanje primarne ugroženosti, naizgled nemarna i neodgovorna mladog muškarca koji postaje presudnom sponom u razrješavanju zadate situacije te policijskog službenika pozamašna iskustva koji isprva promišljanjem, a potom i djelovanjem, povezuje strukturu zbivanja.

I ta, uglavnom nepovezana, skupina središnjih likova nalazi se na udaru prijestupnika što se u razvoju radnje pokazuju prijevari sklonim predstavnicima zakona. Bez izražene karakterizacije, arhetipskih osobnosti pomažu pročišćenju djelovanja središnjih likova, uspostavi narušene ravnoteže. Ako autoru scenarističkoga predloška Chrisu Morganu možemo uputiti pohvale zbog razgovjetna prikazivanja priče, tada se redatelj David R. Ellis ističe u primjerenoj zanatskoj provedbi redateljskih zadaća, vještom izmjenom statičnih i kinetičkih segmenata filmske građe te razmjerno dojmljivim rasponom ugođaja. Nedvojbeno mu je u prvom od navedenog presudna važnost postupaka montažera Erica A. Searsa, a u drugom rad snimatelja Garyja Capa. Dinamika je kadrova primjerena, kao i izmjena pripovjednoga ritma, dok je i slika uglavnom u tzv. visokom ključu, mjestimična suprotstavljanja svijetlih i tamnih tonova, izrtazito koloristički usmjerena.

Ne više toliko glumački razglašena, Kim Basinger dostatno dojmljivo tumači ulogu otete žene koja zbog ugroženosti sina i bračnog partnera mora postati aktivna i odlučna u djelovanju. Chrisa Evansa u ulozi nemarna mladića koji preuzima odgovornost ne samo za svoje postupke, nego i za opstojnost tuđih života više obilježava pojavnost no razrađenija glumačka izvedba, a uloga je Williama H. Macyja, pretežno karakternoga glumca američkog filma otklona, zacijelo najaktivnija u njegovu opusu. Izvedba tihe rezigniranosti prožeta je i učinkovitim odražavanjem lika na karakternoj razini. Cellular je tako više nego ugodno iznenađenje u domaćem kinopostavu, film koji naizgled ne nudi previše, no pruža opušten doživljaj.

Tomislav Čegir