Ikone dizajna

Ikone dizajna

Najstariji eksponat izložbe Gropiusov je kabinet za časopise i periodiku od mahagonija iz 1923, koji se nalazio i u sobi direktora Bauhausa u Weimaru. Iznimna jednostavnost, funkcionalnost i preciznost te meandarska linija obilježja su tog komada pokućstva, ali i velike većine izloženih radova

Od sredine rujna pa do prvih dana nove 2005. godine u Beču se događa sjajna izložba. Nije riječ o masovno propagiranim Rubensima, Schieleima, Chagallima i slično, nego je riječ o izložbi pokućstva iz Bauhausa - najvažnije škole dizajna i arhitekture europskog 20. stoljeća. U središtu Beča, tik uz Mariahilferstrasse - najveću trgovačku ulicu, smjestio se, u Andreasgasse, bečki Muzej pokućstva, čija zbirka, koju je utemeljila carica Marija Terezija sredinom 18. stoljeća, udomljuje najveći broj komada carskog pokućstva na svijetu, s posebnim naglaskom na razdoblja bidermajera, ampira, historicizma i secesije. Sama zgrada u koju se smjestio Muzej bila je nekadašnje skladište pokućstva iz doba Franje Josipa, koje je uz nekoliko okolnih zgrada korjenito preuređeno između 1993. i 1998. prema zamisli arhitekta Alessandra Alvera. Danas muzej, uz stalni postav, organizira odlične izložbe, kojima bi trebalo posvetiti više pozornosti.

PREPOZNATLJIVA ESTETIKA BAUHAUSA

Izložba Bauhaus - Möbel. Eine Legende wird besichtigt s nešto više od stotinu izložaka došla je iz berlinskoga Bauhaus-Archiv / Museum für Gestaltung i Zaklade Bauhaus iz Dessaua nakon izložbi u Berlinu i Weimaru. Podijeljena u nekoliko cjelina izložba nam u potpunosti daje uvid u rad Bauhausovih radionica za pokućstvo, najkonkretnijega dijela cijele škole, između 1923. i polovice tridesetih. Nastala 1919. u Weimaru prema zamisli Waltera Gropiusa, prvobitna namjera Bauhausa bila je spajanje svih umjetničkih zanata pod zajednički krov, od fotografa i umjetnika pa do arhitekata i primijenjenih obrtnika. Prepoznatljiva estetika Bauhausa, njegovih protagonista, ali i ljudi izvan Bauhausa koji su tu estetiku prihvaćali, nazočna je i na ovoj fantastičnoj izložbi, jer su uz brojne izloške postavljene i uvećane fotografije situacija iz pojedinih kuća, domova, tvornica, crkvi i drugdje gdje je u uporabi bilo njihovo pokućstvo. Izložba u pet dijelova nastoji pokriti sva Bauhausova razdoblja, kako u Weimaru tako i u Dessauu, ali i proširiti kontekst Bauhausa uključujući i neposredne prenositelje Bauhausovih ideja s posebnim osvrtom na pokućstvo izrađen od metalnih cijevi.

Najstariji eksponat izložbe Gropiusov je kabinet za časopise i periodiku od mahagonija iz 1923, koji se nalazio i u sobi direktora Bauhausa u Weimaru. Iznimna jednostavnost, funkcionalnost i preciznost te meandarska linija obilježja su tog komada pokućstva, ali i velike većine izloženih radova. Među umjetnike s najviše izložaka svakako pripada Marcel Breuer, tvorac mnogobrojnog pokućstva, od sjajnih dječjih stolova i stolaca te običnih kuhinjskih stolaca pa do kompleksnijih kuhinjskih elemenata i cjelovita pokućstva za kuću Am Horn i Thost, galerijskoga pokućstva u Nierendorfu ili kuhinjskog namještaja za Kandinskog u Dessauu ili krevet Nine Kandinsky. Uz Breuera, najspominjanili su Erich Dieckmann i Ludwig Mies van der Rohe. Dieckmannovi stol i stolci izrađeni za Pauline Schwickert, radni stol za Hinnerka Schepera, spoj su različita materijala, trešnjina drveta i kože. Mies van der Rohe predstavljen je pokućstvom za Weissenhof u Stuttgartu, kuću Tugendhat u Brnu te brojnim stolovima i stolcima čiji je željezna cijev glavni konstruktivni element koji se kombinira sa staklom, kožom ili drvom.

STROJEVI ZA SJEDENJE?!

Općenito, pokućstvo napravljeno od metalnih cijevi, tzv. strojevi za sjedenje kako ih je nazivao Breuer, zaokupio je bauhausovce od 1925. nadalje. Cijeli jedan dio izložbe posvećen je upravo takvu pokućstvu pa se uz Miesa van der Rohea tu još nalaze radovi već spominjana Marcela Breuera, Kalmana Lengyela, Antona Lorenza, Boda i Heinza Rascha te Alfreda Arndta. Svi ti oblikovatelji unutrašnjega prostora kreću se u gabaritima moderniteta, funkcionalnosti, minimalizma, standarda i modela koji su stvorenu za jednu novu, društveno osjetljiviju arhitekturu. Neki su radovi u međuvremenu postali ikone dizajna unutrašnjega prostora, a od ljudi koji su se školovali u Bauhausu nastali su dizajneri, mnogi danas nepoznati i čije radove ne možemo atribuirati, koji su u brojnim biroima i tvornicama širem Europe oblikovali pokućstvo za masovnu proizvodnju.

Među ostalim izlošcima valjalo bi još spomenuti i sjedalicu ti244 Josefa Albersa iz 1928. uz koju se nalazi i obavijesna ploča za razjašnjenje gradivnih elemenata, kuhinjski stol i element Ferdinanda Kramera iz 1925. godine, genijalan sklopivi četverostrani stol za čajanke Ericha Brendela iz 1924. te stol za šah s dvjema stolicama Josefa Hartwiga iz iste godine. Nadalje, na izložbi su postavljeni radovi Lily Reich, Were Meyer-Waldeck, Friedricha Engelmanna, Bruna Pollaka, Helmuta Schultzea i mnogih drugih. Svojevrsna revizija legendarnog pokućstva koja je izvršena ovom izložbom pokazuje nam koliko upravo taj namještaj ima duha naspram hladnoće današnjega, suvremenog pokućstva, koje nam se nudi u velikim trgovinama. Iako je prošlo osamdesetak godina, on je još u najvećem broju slučajeva svjež, moderan i kvalitetan, a sve ga to čini jednostavno jedinstvenim, po mjeri čovjeka.

Marko Kružić