Genij sustava

Genij sustava

Ovako cjelovito domišljen film, veseo i pametan, razigran i subverzivan, nastao je u okviru jedine produkcijske radionice današnjeg Hollywooda koja funkcionira prema modelu starih studija

Znamo da živimo u 21. stoljeću, jer računalni animirani cjelovečernji filmovi nisu tehnološki kuriozum, nego najčvršća točka zabavnoga repertoara. Znamo to i zato što im referentni okvir daleko nadilazi uobičajene animacijske parametre. Tako su filmovi o Shreku uglavnom niz metafilmskih referencija strukturiranih oko parodiranja klasične bajkovite forme. Filmovi studija Pixar redovito, pak, idu korak dalje: poznavanje strukture obiteljskoga filma u njima je temelj za oblikovanje svježih dramskih formi, upućenost u pop-kulturu postaje osnova za izgradnju posve novih visokih koncepata, a vještina u izvedbi karakterizacije i gegova izravno se naslanja na zasade tradicionalne cel-animacije. Dizajnirani s jakim osjećajem za boju i teksturu, uz stilski senzibilitet koji bez izravna citiranja podsjeća na pedesete godine, Pixarovi filmovi postavili su novi standard izvrsnosti u mediju te se svaki njihov novi naslov željno očekuje. Zbog krilatice »priča je kralj« Pixaru se još nije dogodio promašaj - što je holivudski kuriozum.

Vođa studija, John Lasseter, ove je godine prvi put dao priliku autoru koji nije stari piksarovac. Brad Bird ima kultnu sljedbu zbog crtića Iron Giant iz 1999. te rada na TV-seriji Simpsonovi - ali tek je u Pixaru ostvario svoj potencijal. Njegov dugo pripreman projekt Izbavitelji odvodi studio u još neistražene vode akcije, socijalnoga komentara i priče o obiteljskim odnosima - ali to čini tako vješto da očekivana forma neokaljane obiteljske zabave nijednom ne biva narušena.

RADIKALNI SUPERJUNAČKI FILM

Izbavitelji su prvi Pixarov film s ljudskim likovima - iako oni nisu obični ljudi: nekada, u vrijeme dok je Amerika bila dovoljno velika da prihvati velikane, bili su superjunaci. Još imaju svoje natprirodne sposobnosti, ali demokratski gnjev mediokritetske većine nagnao ih je da se kriju, slično onima koji su svjedočili protiv mafije. Takav pristup motivu čini Izbavitelje najradikalnijim superjunačkim filmom našega doba - pesimističnijim čak i od X-Mena. U prvoj trećini filma Bird je nesmiljen: glavnom junaku nije čak ni na poslu dopušteno učiniti dobro djelo - jer radi u osiguravajućem društvu, gdje su interesi korporacije bitniji od interesa osiguranika. Teško da bi se takva poenta mogla inače zateći u današnjim korporativno proizvedenim blockbusterima: Pixar je neovisna tvrtka, koju Disney (zvani Di$ney) samo distribuira - a i to neće još zadugo.

Premda film postaje klasičniji spektakl (i gubi socijalnu notu) s povratkom Izbavitelja na junačku scenu, akcija je tu barem opravdana željom da se sposobnosti likova iskoriste do kraja - kao i kinetičkom radošću: dobar dio njihovih supermoći sličan je onima kojima raspolažu likovi Texa Averyja. Zapravo, iz svake pore filma izbija poštovanje prema prethodnicima u žanru (koji obuhvaća animaciju koliko i film i strip - od Jamesa Bonda do Watchmena Alana Moorea): ali svaki je navod svrnut u smjeru Pixarovih tematskih preokupacija. Glavni je negativac, tako, nasljednik onih samoživih geekova koji su otimali lutke u obje Priče o igračkama; razvoj glavnoga lika ide u smjeru učenja lekcija o očinstvu, kao i u Čudovištima iz ormara i Nemu.

Ovako cjelovito domišljen film, veseo i pametan, razigran i subverzivan, nastao je u okviru jedine produkcijske radionice današnjeg Hollywooda koja funkcionira prema modelu starih studija - iako je upravo ona tehnološki predvodnik industrije. Kreativnost svih suradnika tvrtke dolazi do punog izražaja u filmovima poput Izbavitelja - što čini Pixar glavnim današnjim čuvarom onoga što se nekad zvalo genijem sustava.

Vladimir C. Sever