Blagdanski ugođaj

»Dubrovnik«, časopis za književnost i znanost, ur. Ivana Burđelez, br. 2-3, god. XV, Matica hrvatska Dubrovnik, 2004.

Nastavljajući misiju otkrivanja i predstavljanja hrvatskim čitateljima djela koja su na neki način vezana uz Dubrovnik i dubrovačku prošlost, »Dubrovnik« donosi dramsku pripovijest Marino Caboga njemačkoga pjesnika, dramatičara i pripovjedača romantizma Achima von Arnima (1781-1831). Do 1814, kada je počeo s radom na djelu Marino Caboga, von Arnima je iza sebe imao objavljena tri romana, nekoliko drama te zbirki novela i pjesama. Marino Caboga objavljen je 1826. u Leipzigu u zbirci pripovjedaka Landbausleben (Život u ladanjskoj kući). Ta zbirka posljednje je djelo koje je objavljeno za von Arnimova života, a sadrži pet pripovijedaka koje na imanju izmišljenoga markiza od nedjelje do četvrtka pripovijeda određena osoba. Posljednja je priča u nizu Marino Caboga. Književna se kritika dosta dugo bavila određivanjem pravoga vvremena nastanka drame, ali i razlozima koji su njezina pisca potaknuli da za glavnoga junaka, pobunjenika protiv korumpirane vlasti, uzme povijesnu ličnost i događaj iz 17. stoljeća u dalekoj europskoj zemlji. Drama Marino Caboga napisana je 1814. s nedvosmislenim društvenokritičkim stajalištu prema tadašnjem vremenu, no objavljena je tek 1826, i to skrivena u obliku pripovijetke. Prijevod Marina Caboge rad je Slavije Kabić (ujedno autorice opsežne uvodne studije o djelu), dok je stihove prepjevao Luko Paljetak.

ČETIRI BOŽIĆNE PRIČE

Među tekstovima u rubrici Proza svakako treba izdvojiti Tri božićne i još jednu priču Pepite Turina (1909-1986) čileanske književnice hrvatskoga podrijetla. U opusu Pepite Turina, koji je obilježen vrlo pesimističkim pogledom na život, četiri božićne priče obojene toplinom sjećanja i pozitivnim osjećajima zauzimaju posebno mjesto i, kako to kaže čileanski akademik i dopisni član HAZU Ernesto Livačić Gazzano, »pokazuju njezinu suptilnost u poznavanju posebnoga svijeta djece i adolescenata i sposobnost da im se obrati privlačnim i osjećajnim jezikom«. Jerko Ljubetić preveo je i priču Tri razdoblja Sergijina života Pepite Turina.

Štefanija Gjuraš predstavila je svoj izbor švicarskih pripovjedača od 1950. do danas i popratila ga zabilješkom koja njihov rad smješta u širi društvenopolitički kontekst. U izboru su sa po jednom pričom zastupljeni Kurt Marti, Adolf Muschg, Elisabeth Meylan i Urs Faes. Slijedi poezija Adama Zagajewskog, Jelene Vidović i Jasne Šegedin te drame Milka Valenta, Željka Milenića i Davora Mojaša.

Rubrika Znanost podijeljena je u dva dijela. Prvi je posvećen Immanuelu Kantu (1724-1804) uz dvjestotu godišnjcu smrti, a uredio ga je Mario Kopić koji je i autor teksta Kantu o filozofiji i matematici te prevoditelj Kantova eseja O jednom u novije vrijeme podignutom otmjenome tonu u filozofiji iz 1796. i eseja Jacquesa Derride O apokaliptičnom tonu usvojenu u novije vrijeme. U drugom dijelu rubrike tri su teksta u kojima Douglas Alton Smith piše o povijesti lutnje. Rubrika Ogledi donosi četiri ogleda, a kao što je to i uobičajeno, »Dubrovnik« zaključuje opširna rubrika Osvrti. Poseban blok Osvrta posvećen je knjizi Emilija Marina Historia magistra archaeologiae, zajedničkom izdanju Matice hrvatske Split i Matice hrvatse Dubrovnik iz 2003. godine. Velik broj kvalitetnih tekstova uglednih autora i raznovrsnost tema te kvalitetan tisak i grafička oprema (Luka Gusić) još jednom potvrđuju »Dubrovnik« kao jedan od najboljih časopisa u izdanju ogranaka Matice hrvatske.

Ljubica Ivanišević