Zagušeni kolorizam

Zagušeni kolorizam

Božica Radinović rođena je 1949. u Virju. Završava školovanje kao inženjerka medicinske radiologije. Zaposlena je u Domu zdravlja u Đurđevcu.

Fotografijom se bavi od 1979. kao članica tadanjega Fotokluba Koprivnica, koji godine 1980. mijenja ime u Fotoklub Podravka.

Gašenjem Fotokluba Podravka (1996. ili 1997) jedna je od inicijatora i suosnivača novog Fotokluba u Đurđevcu (1998), koji od 1999. nosi naziv Drava.

U cijelom proteklom razdoblju ona je aktivni društveni radnik u svome klubu.

Kao posebnost toga kluba ističemo njegovo brojno članstvo okupljeno iz cijele koprivničko-križevačke županije.

Osim društvenim radom u cijelom tom vremenu aktivno sudjeluje na brojnim žiriranim izložbama fotografije i dijapozitiva, kako u zemlji tako i u inozemstvu (Slovenija, Makedonija, Mađarska, Austrija, Njemačka, Južna Koreja, Južnoafrička Republika).

Sudjeluje na više od dvjesto izložbi fotografije, pri čemu osvaja osamdesetak različitih nagrada i priznanja.

Radovi su joj objavljivani u časopisima, kalendarima, Turističkom vodiču koprivničko-križevačke županije. Nekoliko njezinih radova uvršteno joj je u zbirku poznatog muzeologa, kolekcionara i donatora prof. Antuna Bauera.

U okviru projekta Volim Hrvatsku, 2002. i 2004. za ekološku fotografiju osvaja prvu nagradu u županiji. Kao mentor učenika Osnovne škole V. Šignjar u Virju sudjeluje na natječaju Eko fotka, koji je pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti i športa. Njezini đaci u konkurenciji 52 škole 2004. osvajaju brončanu medalju.

Do danas je održala četrnaest samostalnih izložbi fotografije, i to u Koprivnici, Križevcima, Đurđevcu, Radovljici, Virju, Zagrebu, Našicama, Orahovici i Osijeku.

Dobitnica je nagrade Tošo Dabac za godinu 1999, koju dodjeljuje Fotoklub Zagreb za osobne izvanredne rezultate kao i za širenje fotografske kulture i u razvoju fotografskog stvaralaštva uz našoj zemlji.

Vladko Lozić

Podravina će hrvatskoj fotografiji podariti mnogo odličnih autora. Koprivnica je mnogo godina imala izvrsne fotografske ekipe, unutar kojih su se uvijek vrzmali neki novi svježi likovi, potičući pojavu novih naraštaja svojih nasljednika. Stoga nije čudo da je iz takve i već davno odnjegovane originalnosti fotografskog i klupskog okruženja proizišla i Božica Radinović.

Od prvih nastupa vezana je uz Podravinu. Voli sve što je autohtono, prirodno naoko osamljeno i od prirode darovano i upravo u tome nalazi nadahnuće za mnoga svoja ostvarenja. Doživljavajući je kao osjećajnu raskoš, a nalazeći se u svoj toj ljepoti u pravo vrijeme, otkriva nam sve one istinske vrijednosti koje joj pitomi ambijenti nude. Prelijepi su to prostori, kao i njezina opažanja koja u kadru prerastaju u istinski doživljaj, susret. Uspijeva nam uliti optimizam primjeren njezinom kraju, pa i onda kada u svoje zamisli ubacuje novootkrivene i neobične motive. Sjajni su njezini pogledi, osjećaj kojim realno postaje posebno, gotovo fantastično. Bilo da radi u crno-bijeloj tehnici ili u boji, stvara uzbudljive i samosvojne slike, a poštujući povijest i ne gubeći iz vida neizbježnost sa sadašnjošću znalački nas dovodi do potpuna razumijevanja vlastitog htijenja. Fotografira s mnogo predanosti i velikim zanosom, duboko proživljava svako svoje ostvarenje, ali i njegovo predstavljanje publici.

Intimnim doživljajem zavičaja i odrastanja oživljava lirski izričaj. Pomalo zagušeni kolorizam, znakovi prirode u nekom godišnjem dobu, snagom njezina duha progovaraju i o životu čovjeka u tom prostoru, o njegovoj stoljetnoj funkciji očuvanja, o njegovoj svakodnevici ostvarenoj uzvraćenom pažnjom prema svemu što mu taj prostor daruje. Plemeniti je to odnos, iskazan u zaista lijepim intimnim zapisima njezina viđenja, ali i obrađen načinom koji otklanja svaku mogućnost nepotrebna prepričavanja i tumačenja, prikazi su to osobnog doživljaja shvaćanja ljepote, nade i želje da upravo takva svakodnevica što dulje potraje, pošteđena mogućeg čovjekova nepotrebna i nespretna dodira.

Zdenko Kuzmić