Vijenac 281

Film

GLAVNI PROGRAM ONE TAKE FILM FESTIVALA

Vrati to!

Sanjari se nadovezuju na velike metafilmove dvadesetog stoljeća, iako za razliku od njih mnogo više samo naslućuju nego što nude

GLAVNI PROGRAM ONE TAKE FILM FESTIVALA

Vrati to!

Glavni program, sastavljen od filmova od jednoga kadra, ove godine bio je kvalitetniji od prošlogodišnjega. Razlog tomu jest veći broj pristiglih kvalitetnih filmova, ali i stroža selekcija. Bogatstvom tema, stilova i žanrova prikazani filmovi još su jednom dokazali da jedan kadar ne ograničava autora i da se u njemu može ostvariti sve ono što se svakodnevno ostvaruje u filmu s montažnim rezovima.

Pobjednik festivala, film Uzdići se (Ascension, 2004) Australca Bena Ferrisa (prisutna prošle godine na festivalu s filmom Kuhinja) stavljen je u kategoriju eksperimentalnoga filma, ali pobliže bismo ga mogli odrediti kao poetsko-meditativni film. Kamera prati djevojku koja pravi krug penjući se i spuštajući pokretnim stubama nakon čega izađe iz toga začaranog kruga, a kamera se odvoji od nje i uzdiže prema izlazu iz postaje metroa. Privlačnost filma jest u njegovoj složenoj simbolici, koja pak nije zakučasta (što je česta boljka sličnih filmova), nego jasno poentirana (izlazak kamere na svjetlo očit je znak oslobođenja djevojke od životne rutine). Posebno je dojmljiva klaustrofobična atmosfera filma.

Film, koji je bio najveći konkurent Australčevu u borbi za nagrade, igrano je ostvarenje, ali također naklonjeno eksperimentu. Vrati to (Take it Back, 2004), irski film redatelja Vike Nikçija, poput Mementa vrti radnju unatrag, ali to čini doslovno, uz pomoć premotavanja snimke. Na početku vidimo čovjeka u psihotičnom stanju nakon čega kretanjem radnje unatrag otkrijemo da je on upravo ubio ženina ljubavnika, dok na kraju filma (i početku radnje) shvaćamo da je zapravo zabunom ubio dečka svoje šogorice.

Taj efektan tragikomičan film zaslužuje pohvale ponajviše zbog maštovita ostvarenja poente. Najbolji dokumentarni film konkurencije bio je britanski Dimitri Mobyja Longinotta. On u jednom kadru prikazuje Dimitrijev izlazak iz zatvora. Kao i većina dokumentaraca, ovaj je dobar onoliko koliko je zanimljiv njegov objekt promatranja, a Dimitri je zanimljiva, spontana i zaigrana osoba. Redatelj se njegovom veselošću i opuštenošću koristi kao duhovitom oprekom oporosti okoline (zatvor) i situacije (on je kriminalac s neizvjesnom budućnošću). Rezultat je vrlo jednostavno napravljen film koji virtuozno spaja komično i ozbiljno te veselo i tužno. Osim ta tri vrlo dobra filma vidjeli smo i niz solidnih ostvarenja koja su varirala od čistog eksperimenta do igranoga gega.

Vijenac 281

281 - 9. prosinca 2004. | Arhiva

Klikni za povratak