VJEŽBA U VIZUALNOM

VJEŽBA U VIZUALNOM

Znanstveno-fantastična retro-fantazija Gospodar neba i svijet sutrašnjice po mnogočemu je kuriozitetan naslov. Snimljen s živim glumcima no bez lokacija i setova odnosno pred plavim ekranom na kojeg su naknadno dodane CG-slike, kao takav postaje hibrid animacije i igranog filma. Pritom su slike koje stvara zapanjujuće vizualnosti - evociraju nevinu naivnost tridesetih i četrdesetih godina 20. stoljeća, snovitim nostalgičarskim nervom stare požutjele retuširane fotografije, no u tolikoj mjeri plošne da nema mjesta zahtjevnijem sadržaju ili razrađenijim likovima. Oni su puki omaž staroj filmskoj školi, poznati prototipovi nastali na zasadama prepucavačkih parova tridesetih (Clark Gable-Claudette Colbert) odnosno drskih žena na tragu Barbare Stanwyck ili Katherine Hepburn. Jednako tako, film se može promatrati kao kompilacija puno toga nagomilanog u svijesti poznavatelja popularne kulture: brainstorminga stripovske estetike, njemačkog ekspresionizma, film noira, ali i komercijalnog kiča plakata i reklama odnosno King Konga, Metropolisa, ponajviše pak Flemingova Čarobnjaka iz Oza. To pak dovodi do još jedne digitalne inovacije - posthumno oživljena Laurencea Oliviera, čiji lik, kao i njegova nazočnost, postaje puka finalna tlapnja baš kakva je i Baumov čarobnjak - tvorac posebnoga snovitog paralelnog svijeta - univerzuma onkraj realnosti kakvu poznajemo. Rezultat je, unatoč (ili baš zbog) patchworka iz raznih izvora, nešto što se dosad nije vidjelo, barem ne posloženo na ovakav način. Hladan, preplošan film bez tople jezgre - puka izložba prekrasnih slika (zbog čega su i odlično odabrani i najljepši mogući glumci - Gwyneth Paltrow, Angelina Jolie, Jude Law), Gospodar neba i svijet sutrašnjice stoga ostaje zgodna (i oku uistinu ugodna) vježba u vizualnom, no ne i više od toga.

Katarina Marić