Tokijski zapisi

Tokijski zapisi

Monografija na četiristo stranica prikazuje nekoliko stotina fotografija, s vrlo malo teksta na engleskom i japanskom jeziku, i ne znači drukčije viđenje rada legendarnoga fotografa nego samo sveobuhvatni pogled na cjelinu dugoga fotografskog života

U globalnoj poplavi iznimne fotomonografske literature koja naše knjižarske police oplahuje, doduše, samo povremeno, pojavila se sveobuhvatna retrospektiva čuvenoga japanskog fotografa Naboyoshija Arakija pod nazivom Araki by Araki - The photographers personal selection. Za razliku od popularne Taschenove male monografije Tokyo lucky hole, u kojoj su predstavljene njegove najizazovnije erotske fotoserije, u ovom se izdanju može vidjeti cijeli Arakijev fotografski život popraćen kraćim, ciničnim komentarima koje je sâm napisao.

Arakijev fotovremeplov, s djelima nastalima između 1963. i 2002, monografija je koja na četiristo stranica prikazuje nekoliko stotina fotografija, s vrlo malo teksta na engleskom i japanskom jeziku, i ne znači drukčije viđenje rada legendarnoga fotografa, nego samo sveobuhvatni pogled na cjelinu dugoga fotografskog života. Vrijednost je u tome što je riječ o pogledu iz prve ruke.

VOAJER PRIVATNOG I JAVNOG

Araki je počeo fotografirati kasnih pedesetih godina. U početku je radio u oglasnoj agenciji (od 1964. do početka sedamdesetih godina), a zatim se osamostaljuje kao freelance fotograf. Prvi veliki profesionalni uspjeh bila mu je nagrada za seriju dokumentarnih fotografija Satchin, koja prikazuje djecu iz istoimene tokijske četvrti. Početkom sedamdesetih počeo je raditi veliku seriju fotografiju Notebooks of Xerox u 25 dijelova. Možda je najpoznatiji Arakijev fotografski serijal Sentimental Journey, snimljen tijekom njegova medenog mjeseca. Fotografije iz tih serija, dakako, kao i brojne druge, nalaze se u knjizi Arakijeva osobnog izbora.

Većina Arakijevih fotografija nastala je u Tokiju, gradu koji rijetko napušta i kojem je posvetio svoj rad. Njegove serije nastale su u noćnim klubovima, na ulicama i po tokijskim stanovima. Najpoznatije su one iz četvrti Shinjuku, gdje se nalaze barovi, javne kuće i lokali u kojima je Araki rado viđen gost. No, Arakijeva monografija sadrži i njegove drukčije radove: dječje portrete, studije cvijeća, solarizacije, apstrakcije i ulične fotografije, što je rijetko viđeno na njegovim europskim izložbama. Može se reći da je izbor erotskih fotografija oskudniji, te svakako manje eksplicitan od izbora u monografiji Tokyo Lucky Hole, koju je kritika proglasila gotovo pornografskom. Serija fotografija Tokio is Autumn (Tokio je jesen) prikazuju Arakija zabrinuta za egzistenciju, tada je kupio srednjoformatnu Pentax kameru sa širokokutnim objektivom, ostao bez posla i lutao ulicama bilježeći sivilo i tugu rane jeseni. Naslov serije promijenio je, preokrećući Jesen u Tokiju koji je prvobitno zamislio.

Dvije posljednje stranice u Arakijevu osobnom fotografskom izboru sačinjavaju kratki, jednostavni i informativni opisi pod naslovom Zapisi fotomanijaka, gdje je objasnio kako su nastale serije fotografije od Satchina iz 1963. do posljednjih Skyflowers. Iz tih je zapisa, najvrednijeg i najkraćeg dijela monografije, vidljiv Arakijev pristup fotografiji, modelima te fotografskim uzorima, bez obzira opisuje li kako je na fotografijama kolegica s posla koju je nagovorio na svlačenje, ili je riječ o kolažima nastalim iz presnimljenih fotografija velikoga Henrija Cartier-Bressona.

Naboyoshi Araki (1940) rođen je u Tokiju, u kojem danas ima kultni status. Na snimanje odlazi praćen mnoštvom asistenata te se svako njegovo snimanje u četvrtima crvenih svjetiljki doživljava kao društveni događaj, iako bi se po fotografijama tada nastalim moglo zaključiti kako su rad solo voajera. Društveni komentatori već su odavno Arakija nazvali connoisseurom urbanoga života, kako tokijskog tako i onog u drugim metropolama, zbog univerzalne poruke koju odašilje odražavajući stvarnu univerzalnost načina i problema takva života.

Dubravko Grakalić