Vijenac 281

Baština, Književnost

Stih druželjubivosti

Stih druželjubivosti

Devetnaestostoljetna latinska poezija bosanskih franjevaca, kao i latinski jezik u Hrvatskom saboru, jedno je od posljednjih poglavlja živoga života mrtvog jezika. Ta poezija, često virtuozna a uvijek jezično suverena, ne samo što potvrđuje dugo trajanje (najdulje trajanje) antičke kulture i u tom je smislu značajna i u europskim relacijama, nego dovodi i do zanimljivih simbiotičkih odnosa antičkih i kršćanskih motiva, gotovo bi se reklo antičkog i kršćanskog duha. Malo poznata ili zapravo nepoznata, ta latinska poezija bosanskih franjevaca izlazi na svjetlo dana zahvaljujući prevodilačkom radu fra Stjepana Pavića, profesora klasičnih jezika na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom.

Blaž Josić najplodniji je franjevački pjesnik latinist. Svega nekoliko njegovih stihova, od oko dvije tisuće što ih je napisao, preveo je Nikola Šop. Ovo je dakle prvi uvid u tu poeziju, u historicističku travestiju suvremene povijesti, u obnovu stiha druželjubivosti, u stihove otežane akrostisima, u izniman prevodilački napor sjajnih rezultata, kako u prijenosu smisla, tako i u posvemašnjem poštovanju antičke forme.

Josićeva je poezija, prije ovog objavljivanja, prvi put čitana na Danima Matice hrvatske u Tuzli, 15. listopada ove godine. Bili su to i prvi dani Matice hrvatske u Tuzli, manifestacija koja je intenzivno i dostojno učinila prisutnom hrvatsku kulturnu instituciju što nam je mnogo puta bila duhovna država. Prisutni su bili i članovi središnje uprave iz Zagreba, među njima potpredsjednik MH Stjepan Sučić. Fra Stjepan Pavić održao je predavanje o fra Blažu Josiću, a mladi članovi istoimene tuzlanske scenske skupine, Bobana Mitrović, Jelena Jugović, Ivica Kovačević, Jurica Šuster te profesor Alen Matošević, s mnogo su uživljenosti svladali sve teškoće čitanja latinske metrike. Josićeva je poezija u ovom prijevodu progovorila živim glasom i pokazala svoje višestruke vrijednosti. Cjelovit prijevod franjevačke latinske poezije golem je projekt i posao, ali će biti kapitalan doprinos bosanskoj i hrvatskoj književnoj i kulturnoj povijesti.

Željka Čorak

Vijenac 281

281 - 9. prosinca 2004. | Arhiva

Klikni za povratak