Povjesničar jazza

James Lincoln Collier u Zagrebu

U četvrtak je 11. studenog u kraćem posjetu Zagrebu boravio jedan od najeminentnijih svjetskih jazz-publicista i povjesničara te glazbe, James Lincoln Collier. Taj visoko naobražen njujorški intelektualac (1928) u ranijem je razdoblju svoga spisateljskog opusa bio zapažen kao autor knjiga o povijesti sociologije te udžbeničke literature za djecu. Godine 1974, potaknut nekim neslaganjima s postojećom literaturom o povijesti jazza, odlučuje se za pisanje o tom američkom glazbenom fenomenu 20. stoljeća. Kao afirmiran pisac, ali i aktivan jazz-trombonist, skladatelj i aranžer, koji još i danas svakoga tjedna svira tradicionalni jazz u njujorškom jazz-klubu Cajun, imao je i za tu odluku sve prerogative, kojima se nisu mogli pohvaliti neki drugi američki jazz-autori i kritičari. Uz pisanje knjiga o jazzu, Collier se sa sinom, elektroničarom i kompjuterašem, intenzivno i znanstveno bavi i elektroničkim analizama fraziranja i ritmičkog sviranja nekih najpoznatijih imena povijesti jazza, primjerice Louisa Armstronga. Te se analize temelje na glazbeno-akustičnim detaljima izraženim u milisekundama, iz čega se mogu zaključiti brojni do sada još neistraženi detalji odnosa puhača i ritam-sekcija u malim jazz-sastavima, kao i akustički odnosi na relacijama položaja i smještaja sastava na pozornici i slušatelja u dvorani s obzirom na pozicije sjedala, to jest mjesta s kojeg slušatelj prima odnosno sluša jazz.

THE MAKING OF JAZZ

Kao jazz-publicist James Lincoln Collier javlja se komentarima u brojnim televizijskim emisijama i filmovima koji govore o povijesti jazza. Poznat je i kao kolumnist čuvenih listova poput »The New York Timesa«, »The Village Voicea« i »Playboya«, a za svoj je publicistički rad primio i prestižnu nagradu Newbury Award. No Collier je u svijetu jazza ipak najpoznatiji kao autor brojnih međunarodno priznatih knjiga. To su ponajprije Practical Music Theory, zatim zapažena monografija o Louisu Armnstrongu te jamačno najpoznatija i do sada po mišljenju brojnih jazz-eksperata, napisana knjiga o povijesti jazza u Sjedinjenim Državama, The Making Of Jazz, prevedena u mnogim zemljama i izašla u više izdanja. U njoj na opsežan i jasan te pregledan način autor u četiri velika poglavlja donosi sve ono najvažnije, potkrepljeno temeljnom diskografijom. To djelo može poslužiti, i služi, kao prvorazredan udžbenik, u kojem autor primjerice posve ispravno ragtime ne tretira kao stil jazza, a uz to naglašava važnu ulogu europske glazbe pri nastanku jazza na Jugu Sjedinjenih Država. U svom je istraživačko-muzikološkom djelovanju doživljavao i neka nerazumijevanja, pa i nama toliko dobro poznata prešućivanja. Znanstveno je na primjer potvrdio u dijelu literature već utvrđenu činjenicu, da je inače jedan od najboljih američkih skladatelja Duke Ellington znao prisvojiti poneku skladbu svojih suradnika Juana Tizola ili Billyja Strayhorna, a dokazao je da su se takvi slučajevi prepisivanja velikog Dukea događali već prije s nekim skladbama Sidneyja Becheta i Barneyja Bigarda. No takve su situacije srećom zasjenili njegovi stručni književni uspjesi.

JAZZ U EUROPI

Nakon brojnih međunarodnih priznanja za knjigu The Making Of Jazz, Jamesa Lincolna Colliera obuzela je zamisao da ide i dalje, te da pokuša skupiti suradnike za nov projekt, koji bi obuhvatio i povijest jazza pojedinih europskih zemalja. To je i bila temeljna nakana njegove netom završene europske turneje, tijekom koje je obišao gotovo sve zapadnoeuropske, skandinavske i tranzicijske zemlje, pa tako i Hrvatsku. Prema vlastitu je kazivanju većinu relevantnih suradnika već pronašao, ali je, što nije manje važno, uspio pronaći i dio potrebna novca za taj svakako ne jednostavan, ali vrijedan projekt.

U ovom je trenutku teško prognozirati vrijeme kad bi ta opsežna knjiga trebala ugledati svjetlo dana, no izvjesno jest da će sustavni i agilni povjesničar jazza James Lincoln Collier u tome ranije ili kasnije uspjeti.