Vijenac 281

Film

GLUMICA IZ SJENE

Oksana Akinshina

Emocionalna inteligencija i senzibilnost omogućili su joj da kao petnaestogodišnjakinja na vlastitim leđima iznese tako težak film kao što je Moodyssonova Lilja zauvijek

GLUMICA IZ SJENE

Oksana Akinshina

Emocionalna inteligencija i senzibilnost omogućili su joj da kao petnaestogodišnjakinja na vlastitim leđima iznese tako težak film kao što je Moodyssonova Lilja zauvijek


slika

Ultramoderno, uniseks lice modela sa snovitim i tužnim tamnosmeđim očima te dječačka građa izvanjski su atributi vrlo mlade (sedamnaestogodišnje) i talentirane ruske glumice Oksane Akinshine. A njen je talent prvi primijetio (sada već tragično preminuli) Sergej Bodrov jr. (najpoznatiji kao mladi Sacha iz Istoka-zapada Regisa Wargniera) dok je imala dvanaest godina i dao joj ulogu u svom i izvan Rusije zapaženom filmu Sestre. Budući tinejdžerica, otad se Akinshina paralelno bavi glumom (puno uspješnije) i pohađanjem škole (nešto manje uspješno), i po unutarnjim atribucijama bivajući prototip adolescentice - obožava druženja i isprobavanja make-upa; no nema omiljeni bend, glumca, a kamoli pisca jer se uopće ne zamara čitanjem. Ipak, emocionalna inteligencija i senzibilnost omogućili su joj da kao petnaestogodišnjakinja na vlastitim leđima iznese tako težak film kao što je Moodyssonova Lilja zauvijek, u koju je implementirala svu nježnost i svu sumornost zajedno, kreirajući multiplo nagrađivan lik: na Gijón International Film Festivalu, Stockholm Film Festivalu, nagradom Guldbagge, kao i nominacijom za prestižnu Europsku filmsku nagradu (a njen je zadatak bivao tim teži što je ne služeći se engleskim a kamoli švedskim, s redateljem morala komunicirati preko prevoditelja). Ostali Oksanini projekti uključuju: recentnu Bouneovu nadmoć, u kratkoj ali izuzetno efektnoj roli, potom Igry motylkov, Het Zuiden, te posljednji Volkodav iz roda serikh psov, najavljen za 2005. godinu, u kojem ćemo Oksanu Akinshinu moći vidjeti kao princezu Helenu. Unaprijed im se veselimo.

Katarina Marić

Vijenac 281

281 - 9. prosinca 2004. | Arhiva

Klikni za povratak