Odmjereno i decentno

Odmjereno i decentno

Redateljica Malih žena i Oskara i Lucinde (u kojem je također surađivala sa Cate Blanchett), Gillian Armstrong ljubiteljica je snažnih i stabilno profiliranih ženskih likova odnosno žanra melodrame, kao i starinskoga filmskoga glamura četrdesetih; stila u kakav bez odmaka zaodijeva i svoju posljednju junakinju - članicu francuskog pokreta otpora Charlotte Gray. Superiorna Cate Blanchett, navikla na uloge moćnih i sposobnih leading ladies, pridodaje joj klasičnu holivudsku karizmu diva poput Ingrid Bergman ili Katherine Hepburn i općenito filmu daje dušu kakva bez njene nazočnosti i posljedično vrlina ne bi postojala. Solidnu potporu dobiva u iskusnom Michaelu Gambonu i ’novom Johnnyju Deppu’ - Billyju Crudupu, pri čemu uz glumačku komponentu, Charlotte Gray posjeduje i evokativnu vizualnu kvalitetu melankoličnih francuskih zaselaka u fotografiji Dion Beebe (Chicago, Collateral).

Ipak, Gillian Armstrong ovoga puta, iako građi pristupa odmjereno i decentno, kao da nema inspiracije. Charlotte Gray nedvojbeno je korektan i ekspertan no jednako tako i dosadan, nestimulativan, klišejima i konvencionalnostima preplavljen film s golemim osjećajem deja-vua. Linearan i uredan, bez suspensa (što ga posvemašnje udaljava od potencijalnog svrstavanja u špijunski ili čak trilerski žanr, s kojima pokušava koketirati), ostaje na nivou banalnog i mediokritetnog; još jedne beskrvne romantične ratne drame koju niti nazočnost Cate Blanchett ne može spasiti.

Katarina Marić