Molitva i stega

Molitva i stega

Najstariji hrvatski latinički spomenici (do sredine 15. stoljeća), prir. Dragica Malić, uvodne tekstove napisale D. Malić i Dunja Fališevac, Stari pisci hrvatski, knj. 43, HAZU, Zagreb, 2004.

Kao 43. knjiga edicije Stari pisci hrvatski Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti izdala je vrlo vrijedan korpus hrvatske srednjovjekovne književnosti i pismenosti poprativši ga kritičkoznanstvenim aparatom koji priliči takvu izdanju. Knjigu je priredila istaknuta znanstvenica Dragica Malić, koja je napisala uvodna razmatranja i donijela tekstove prema vlastitu čitanju primijenivši suvremenu interpunkciju. U uvodnim razmatranjima navodi se da prvi sačuvani hrvatski tekstovi na latinici potječu tek iz 14. stoljeća, a sve do sredine 15. stoljeća iznimno su rijetki - od većih tekstova među njima su dva dubrovačka molitvenika, Vatikanski hrvatski molitvenik (1400), Akademijin dubrovački molitvenik (15. st.), te jedan od najpoznatijih hrvatskih latinskih tekstova Zadarski lekcionar, koji pripada prvoj polovici 15. stoljeća. Od druge polovice 15. stoljeća uz lekcionare i molitvenike javljaju se i pjesmarice, zbirke proze, zbornici raznorodnoga duhovnog sastava i dr. Najčešće su to prijepisi s nekoga starijeg predloška, a gotovo svi pripadaju prijevodima svetopisamskih ili nekih drugih svetih i obrednih knjiga.

Za svaki latinički rukopis Dragice Malić navodi historijat otkrivanja i objavljivanja, a kao njihovu vrednotu ističe blisku povezanost sa supostojećom glagoljičko-ćiriličkom hrv. crkvenoslav. pismenošću/književnošću. Analizirajući grafiju predočenih tekstova autorica dolazi do zaključka kako je u srednjem vijeku postojao niz grafijskih škola, čiji su se međusobni utjecaji preklapali, stoga među njima ima više grafijskih rješenja za iste glasovne realizacije. Među najvažnije pravopisne odlike izdvaja supostojanje primjene dvaju pravopisnih načela (morfonološkoga i fonološkoga), a najveći dio uvodnih razmatranja autorica je posvetila glavnim jezičnim značajkama hrvatskih latiničkih spomenika ističući da se u svakom zapisanom tekstu odražavaju određena književnojezična nastojanja te da je jezik književnoga djela prvenstveno književni jezik kojemu su lokalne jezične crte tek jedna od sastavnica.

KOMPENDIJ HRVATSKIH LATINIČKIH TEKSTOVA

Dunja Fališevac osvrće se na najstarije hrvatske latiničke tekstove s književnopovijesnoga i književnoteorijskoga aspekta naglašavajući da tematikom i sadržajima navedeni tekstovi pripadaju onoj sferi života srednjovjekovnoga čovjeka koji je bio određen moralno-religioznim okvirima, a ti su aspekti života srednjega vijeka molitva i stega. Svaki tekst koji se u knjizi donosi Fališevac opisuje i pokušava utvrditi što suvremeni recipijent može odčitati iz tih rukopisa.

Od tekstova objavljuju se redom: Red i zakon zadarskih sestara dominikanki (1345), naš najstariji hrvatski latinički rukopis, Šibenska molitva, najstariji hrvatski latinički sačuvani pjesnički tekst, Cantilena pro sabatho, pjesma koja je zapisana rukom Pavla Šibenčanina kao svojevrsna varijanta Gospina plača, Fragment Božjih zapovijedi, Molitva sv. Margariti, himna Sudac gnjivan, Jurjeva glagoljička početnica, Odlomak Korčulanskoga lekcionara, Zadarski lekcionar, Vatikanski hrvatski molitvenik i Akademijin dubrovački molitvenik.

Dragica Malić tekstove donosi u transkripciji, suvremenim slovopisom, odnosno suvremeni grafemi dolaze umjesto povijesnih grafema. Autorica ispod teksta navodi bilješke u kojima se navode različita čitanja prvih priređivača tekstova, a između ostaloga navode se i paralele nejasnih mjesta iz varijantnih tekstova te iz latinskog izvornika i crkvenoslavenskog prijevoda.

Ova će knjiga biti itekako potrebna studentima književnosti na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju, ali i profesorima u sveučilišnoj nastavi iz starije hrvatske književnosti, tekstologije hrvatske književnosti i povijesti hrvatskoga jezika. Po svojoj kvaliteti, funkcionalnoj raznovrsnosti tekstova i primjerenoj znanstvenoj aparaturi može se smatrati i svojevrsnim kompendijem iz književno-jezične problematike najstarijih hrvatskih latiničkih tekstova 14. i 15. stoljeća kakav znanstvena javnost dosad još nije imala.

Boris Kuzmić