Knjiga je bolja zabava od Big Brothera

Knjiga je bolja zabava od Big Brothera

Seid Serdarević agilni je urednik nakladničke kuće Fraktura, što je struka uočila, pa je Seid nominiran i za urednika godine za nagradu Kiklop

Časopis »Op.a.« proglasio je Frakturu nakladničkom kućom godine, a sada si ti dobio nominaciju za najboljega glavnog urednika 2004. godine. Što ti znače ta priznanja?

- Vidiš, ta priznanja, iako nemaju nikakvu financijsku podlogu, zapravo znače dosta jer pokazuju da struka i ljudi prepoznaju to što u Frakturi radimo. Da i netko drugi, a upravo je i taj pogled izvana često važan, vidi da je to što pokušavamo napraviti dobro.

Kako nastaje uspješna nakladnička kuća?

- Jednostavnih formula za nastajanje uspješne nakladničke kuće, kao ni za nastajanje bilo kojeg uspješna proizvoda, nema. Postoje neki preduvjeti, pa iz njih nekom kemijom, ali i velikim radom, možda nastane nešto što bi trebalo biti uspješno. A i pitanje je što je uspješno, jer je definicija uspjeha za svakoga od nas pomalo drukčija. Dakle, za nastanak uspješna nakladnika potrebno je predznanje, školovanje, a onda je tu i ideja o tome što raditi te ustrajavanje na toj ideji i, na kraju, ali ne i najmanje važno, tu je okupljanje kruga vanjskih suradnika. E sada, od toga smo mi, dakle moja žena Sibila i ja, ali i ostali ljudi koji su zaposleni u Frakturi, trenutno nas je četvero, uspjeli veći dio toga posložiti. Uspjeh mi je svakako da tiskamo i objavljujemo knjige koje volimo i u koje vjerujemo.

Što misliš o inicijativi za dodjelu, strukovno široko postavljene, nagrade Kiklop?

- Inicijativa dodjele Kiklopa svakako je dobra, naime, s jedne strane ona je, kao što i sam kažeš, široko postavljena, pa tu nema muljanja i igara sa strane kao što ih zna biti u nekim drugim žirijima. Zatim ta nagrada na neki način javnosti pokazuje da osim pisaca, iako su oni najvažniji, u procesu proizvodnje knjige postoje i drugi važni čimbenici, tu mislim na prevoditelje, dizajnere, lektore (koji istina nisu uključeni i ne dobivaju nagrade), zatim su tu i knjige i autori publicistike, dječje knjige itd., na neki način svi oni koje svjetla reflektora i medija izbjegavaju i zaboravljaju. Dakako, neke rubrike nedostaju ili nisu dovoljno precizno definirane, poput prijevoda, jer nije isto prevoditi poeziju, prozu, esejistiku ili stručnu knjigu, ali bez obzira na te manje nedostatke Kiklop je dobrodošla inicijativa od koje, nadam se, struka može imati samo koristi.

Koje su, po tebi, dobre odlike glavnog urednika?

- Uf, puf, pant, dakle, odlike dobra urednika... Kao prvo mora znati nekoliko stranih jezika, a jasno i hrvatski, zatim mora imati senzibilitet za različite poetike, željeti stalno saznati nešto novo, čitati, čitati i opet čitati. Onda i prije svega trebao bi biti oboružan kilama živaca kako bi uspio pomiriti i primiriti sve autore (pisce, dizajnere, fotografe, prevoditelje) koji sudjeluju u nastanku knjige, kako bi sa svima stigao razgovarati, pisati im, a na kraju mora stizati rokove koje opet kao urednik sam sebi postavlja, skakati po tiskarama, biti control freek. Dakle, urednik mora biti pomalo shizofrena osoba koja uspijeva u sebi nositi nekoliko osoba te ih zna kontrolirati i upotrebljavati svakog od tih nekoliko ja u različitim situacijama.

Postoje li institucionalne kvalifikacije za glavnoureduvstvujušči posao? Barem, poželjne?

- Mislim da ne postoje, niti mogu postojati, bilo bi poželjno da je osoba završila fakultet i ako je riječ o uređivanju književnosti i humanistike, onda da je to humanistički fakultet. Ne bi bilo loše da ta osoba ima nekog novinarskog iskustva i iskustva uređivanja po časopisima, jer to je dobra škola. Nažalost, u nas nema dobre tradicije koja postoji na zapadu da se u nakladničke kuće javljaju mladi, obrazovani ljudi koji volontiraju te uče što i kako se radi u nakladništvu, i to po Mc’Donald’s-sustava, od pakiranja i nošenja na poštu pa naviše. Naime, sve velike nakladničke kuće, barem je tako u Njemačkoj, imaju ljude s netom završenim fakultetom koji kao neku vrst prakse rade i svoja znanja pokušavaju primijeniti u nakladništvu. Oni najbolji ostaju u nakladničkim kućama raspoređeni na različitim poslovima, a mnogi bogme i odustaju.

Što misliš o projektu novine + knjiga?

- Taj je projekt, onako kako je bio zamišljen, a i sâm sam kao urednik sudjelovao u nekim »Večernjakovim« bibliotekama, bio nedvojbeno veoma pozitivan, naime, bila je riječ o izdanjima koja su knjižarski mrtva, ponovljena stara izdanja koja se u knjižarama nisu prodavala, pa su te knjige na taj način došle do najšire populacije. Dakako, tu je riječ, da se ne zavaravamo, ponajprije o marketingu, jer da je bilo tko od nas ponudio knjigu na kiosku bez prateće reklame, propao bi. No, sada je jednostavno tih proizvoda na kiosku, od knjiga do DVD-a i što ja znam čega, previše, pa je pitanje prodaju li se na kioscima novine ili štogod drugo. Dakle, projekt je u načelu pozitivan, jer dugoročno je jako mnogo ipak mahom dobrih knjiga došlo u mnogo kuća gdje knjiga nikada nije bilo, pa postoji i neka vjerojatnost da će te knjige netko i pročitati i shvatiti kako knjiga nije bauk i kako je često bolja zabava od Big Brothera, pa će možda ponetko tko nikada nije kupovao knjige početi kupovati knjige u knjižarama.

Nakladnici govore o recesiji. Osjeća li i tvoja nakladnička kuća recesiju? Što se događa na tržištu?

- Recesija postoji, ali je njoj više uzroka, kiosk-nakladništvo stvari je samo ubrzalo i zaoštrilo. Dakle, s jedne strane u Hrvatskoj imamo više novih naslova nego ikada, a ekonomska moć stanovništva nije se popravila, pa se samim time i kupuje manje pojedinačnih knjiga, a možda više knjiga ukupno. S druge strane, nakon nekoliko godina vrtoglava rasta, u svakoj industriji, pa tako i ovoj, slijedi mala recesija. Na tržištu se dakle događaju normalne, malo pojačane promjene, dođe ti to kao s klimom, oluje su malo jače, pa i svi mi osjećamo recesiju, ali to znači da se treba opet reorganizirati i pokušati smisliti nešto novo, a u tome su male nakladničke kuće u prednosti jer se mijenjati mogu u hodu.

Kojem domaćem autoru bi najradije bio urednik, i zašto?

- Tu imam sreće, naime već sam urednik Mirku Kovaču, a s njim je jednostavno užitak raditi, i to u svakom pogledu, od rada na tekstu do rasprava i razgovora o tekstu i oko njega.

Koju bi publicističku knjigu, i iz čije tipkovnice, volio pročitati?

- Jako bih volio pročitati suvislu, kritičku biografiju Josipa Broza Tita koju bi napisao npr. Ivo Žanić, a bio bi mi itekako veliki gušt čitati knjigu o svim zabludama hrvatskih pisaca, njihovih poetičkih i političkih konverzija, njihovih krivih srastanja iz pera npr. Branimira Donata, a itekako bih volio vidjeti i dobru povijesnu studiju o banu Josipu Jelačiću i pitanju da li nas je on sve skupa zeznuo kada je intervenirao u korist reakcionarne vlade u Beču, a da je napiše Stanko Andrić.

Razgovarao Kruno Lokotar