Grad kao galerija

Grad kao galerija

Prisjećajući se prošlogodišnjega bijedna udjela hrvatske umjetnosti u likovnim događanjima europske prijestolnice kulture, zadovoljstvo mora izazvati izložba punim naslovom Bleiben oder gehen / Ostati ili otići / Staying or leaving nastale suradnjom Hrvatskoga foto-saveza i Camera Austria, odnosno kustosica Christine Frisinghelli i Sandre Križić Roban

Već godinama, neposredno nakon kalendarskoga početka jeseni, u Grazu se organiziraju kazališne, glazbene i izložbene aktivnosti nazvane Štajerska jesen (Steirische Herbst), koje okupljaju brojne umjetnike i publiku. Prošlogodišnja multimedijalna priredba bila je u znaku Kulturne prijestolnice Europe i pojave plavog oblaka iznad grada - nove zgrade Kunsthaus Graz (ili kako bismo mi rekli Umjetničkog paviljona, premda bi kuća bilo točnije). Brojni izvrsni programi prošle godine nedvojbeno su obvezali organizatore na promišljeniji pristup ovogodišnjoj manifestaciji, što se nedvojbeno očitovalo u onim prvim programima, a to je izložbena djelatnost. Naime, nekada je to bilo istoga dana, dok je u posljednje vrijeme dan poslije, organizira se serija otvaranja izložbi, koje ostaju otvorene do kraja manifestacije ili čak i dulje. Svojedobno nazvana Galerientag (sada se tako zove akcija u proljeće), odnedavna Ausstellungsrundgang (obilazak izložbi čije je trajanje produljeno na dan i pol, i to uvijek u petak poslijepodne i cijele subote), akcija obuhvaća brojne galerije u čijim se prostorima za redom svakih pola sata (ove godine) ili svaki sat otvara po neka nova izložba, tako da je raspored lokacija primjeren ljudskom hodu i mogućnostima pristizanja na sam čin otvaranja. Ujedno se time uspije obići prelijepi Graz te uz izložbeni užitak posjetitelj dobiva osjećaj urbanosti, promišljenosti gradnje te mogućnost susreta sa stanovnicima.

BIŽUTERIJA U RENESANSNOJ SOBI

Početak ovogodišnje Izložbene ture bio je u ranim poslijepodnevnim satima 8. listopada otvaranjem izložbe neobičnog nakita Manfreda Nissmuellera u velikoj muzejskoj zgradi Landesmuseum Joanneum, čime su se, kao i uvijek dosad, poistovjetile velike muzejske institucije i male galerije svojim doprinosom u velikoj izložbenoj ophodnji. Iako je riječ o nakitu koji ujedinjuje zlato i katran, komade mesa i srebro, nekonvencionalnost njegova izgleda nije omela smještaj Relikvijara od bižuterije u stalni postav Muzeja - u renesansnu sobu.

Dakako, nije u svakoj od galerija vrhunska izložba, što i ne može iznenaditi ukoliko se prisjetimo da je ove godine bilo u petak osam, a u subotu osamnaest otvaranja, a uoči početka Štajerske jeseni bile su otvorene još tri izložbe koje je valjalo obići, tim više što je među njima i ona ranih radova Petera Weibla u Neue Galerie! Fotografije performansa mogu biti zgodne kao vrsta prisjećanja, ali ne i samostalni izložbeni projekt, posebice ako smo tako što već više puta vidjeli (šišanje u Kunst. Wirt. Schaft) ili minimal art u novoj Galerie Eugen Lendl, ali se onda utješite lijepim freskama na zidovima galerije ili iznenađujućim pogledom kroz prozor. Izvrsna multimedijalna instalacija nazvana Kocka skupine autora u Medienturm Zentral pokazuje kako nije već sve pokazano i kako još možemo uživati u suvislim svjetlosno-zvučnim objektima, posebice ukoliko se neprestance izmjenjuju efekti...

Završna događanja u petak bila su u zgradi Kunsthausa, gdje je također smješten dio za izložbe kultne Camera Austria. Prisjećajući se prošlogodišnjega bijedna udjela hrvatske umjetnosti u likovnim događanjima europske prijestolnice kulture, zadovoljstvo mora izazvati izložba punim naslovom Bleiben oder gehen / Ostati ili otići / Staying or leaving nastale suradnjom Hrvatskoga foto-saveza i Camera Austria, odnosno kustosica Christine Frisinghelli i Sandre Križić Roban. Kako je izložba već bila postavljena u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu, nema potrebe o njoj podrobnije pisati osim spomenuti da je u prostoru Camera Austria malo stisnuta i da se može razgledati do 29. studenoga.

UŽITAK ZA SVE

Izložba kojom se ovalni prostor Aliena (kako su žitelji Graza od milja prozvali čudesnu plavu fasadu oslikanu svjetlećim krugovima svoje najnovije galerije Kunsthaus Graz) pokazao u punom sjaju bila je najposjećenija izložba Štajerske jeseni te ujedno izložbe na kojoj su posjetitelji proveli najviše vremena - Pokretni dijelovi - oblici kinetike, koja ostaje otvorena do 16. siječnja 2005. Pedesetak radova, od kojih je najveći broj nastalih ove godine, obuhvaća vrlo zanimljive premijere od ranih godina (Takis, 1959) do danas - upravo ta raznolikost pokretnih dijelova privlači pozornost, pa se posjetitelj polako pomiče od objekta do objekta, posebice u slučaju kada i sam može utjecati na ponašanje umjetnine (Werner Bauer, Bez naslova, 1981, pritiskom na površinu mijenja se raspored svjetlećih točkica). Ukoliko se ne mogu nabrojiti i opisati svi autori i objekti (što je učinjeno u opsežnom katalogu), gotovo da nema svrhe spominjati pojedine; no ipak tek nekolicina poput Jean Tinguely (čija je velika Spirala u dvorištu Neue Galerie), Yacov Agam, Bruce Neuman, Pistoletto ili Malachi Farell (naših kinetičara, dakako, nema). U šali bismo rekli - izložba za velike i male, jer u njoj mogu uživati svi - svatko po svojoj spoznajnoj razini.

Rano subotnje kišno jutro nije omelo stare borce u obilasku - počelo je sa zanimljivom izložbom slika i fotografija Sigija Faschingbauera u Buergergasse 5, izvedbom laserske krivulje i stroboskopskim bljescima skupine autora u Galeriji Minorita te predstavljanjem zahtjevnoga tzv. Štajerskog projekta, zasnovana na ideji da se za pet tisuća godina, kopajući i kubik zemlje tjedno izloženim slovenskim lopatama i pijucima, iskopa tunel između Graza i slovenskog gradića Slovenj Gradec i to na financijski teret Zavoda za zapošljavanje, koji bi i priskrbio ljude za taj pothvat. Sa sendvičima i pivom u rukama zavukli smo se u podrum gdje će biti početak radova... Ostale su izložbe bile znatno običnije - odlični videoradovi Ulrike Ottinger Superbia i Hansa Waiganda Cesta za Babilon (Grazer Kunstverein), filmovi Cameron Jamie o Ivani Orleanskoj i proždiranju hot doga (Kuenstlerhaus), zbirka iznimno lijepa autorskog nakita, etnoloških predmeta i slika sakupljača čiju želju za anonimnošću poštujem (Workshop Graz), hiperrealističke slike (Galerie Centrum), duhovito i šašavo posuđe Dorothee Golz (Galerie CC), te legendarni Arnulf Reiner.

BOSANSKI DRUID U GRAZU!?

Svojim radom Minimundus Seppo Gruendler (ESC im labor), umjetnik je u malim dimenzijama ponovio radove TV Buda Nama Junea Paika, Pendulum Music Stevea Reicha, (Il treno di John Cage Johna Cagea i Drive in Music Maxa Neuhausa stvorivši na taj način novi zapis i ostavši ujedno u likovnoj povijesti. Slikama nazvanim Progetto Siciliano Rita Ernst (Museum der Wahrnehmung) pokazala je kako dobro osmišljen geometrizam nikada ne zastarijeva, interaktivnim fotografskim projektom te računalnim pretapanjima poznatih slikarskih djela s temom ženskog akta Peter Weibel i dalje pokazuje svoju umjetničku vitalnost (Artelier in Medienturm), a projekt nazvan Treće mjesto i smješten na ASKoe Stadion nudi mogućnost provođenja slobodnog vremena.

Posljednji likovni događaj na ovogodišnjem obilasku priskrbio mi je patnju i veselje - odlazak u bivšu tvornicu Puch zahtijevao je orijentacijske, komunikacijske i hodačke sposobnosti jer je riječ o adresi na kraju grada, što pokazuje i ime Innovationspark Graz. Veselje je pak izazvala spoznaja da među deset umjetnika (pet austrijskih i pet inozemnih) nalazimo i poznato lice - Josipa Zankija s ambijentom Dijak, nadahnutim bosanskim druidom, što uključuje mistično ozračje, toliko drago potrošačkom društvu. Zankijev rad pokazuje vizualnu ljepotu, spiritualnost i promišljenost, čime se pokazao doraslim za posebnost cjelokupnoga događanja, jer su i drugi umjetnici svojim radovima davali neku, zamalo, nadrealnu notu. Svi su radovi nastali u sklopu desete akcije prilikom koje umjetnici iz raznih sredina borave u Grazu i stvaraju svoja djela.

Mada već godinama sa zadovoljstvom odlazim na Izložbene ture po galerijama u Grazu, kojiput osim premora ne ostaje ništa u sjećanju. No ovaj put su razina i broj kvalitetnih izložbi bili iznadprosječni, što pokazuje da je prošlogodišnja kulturna akcija postavila dodatne zahtjeve i da se više ne može ići ispod neke, visoko postavljene crte.

Pri odlasku iz Graza, nisam mogla propustiti posjet Austrijskom parku skulptura (sedam kilometara južno od Graza, na putu prema slovenskoj granici), gdje su me očarale osmišljenost parkovne strukture (Dieter Kienast) i ljepota skulptura (poticaj labinskoj Dubrovi).

I posve za kraj - ne bi li se i u Zagrebu, umjesto pet istovremenih otvaranja mogla osmisliti mala galerijska tura nekoga prenatrpanog utorka ili četvrtka?

Olga Vujović