Dvije rupe

Dvije rupe

Možda je najbolji izložak minimalističkog pristupa angažiranom dizajnu poster nastao pod umjetničkom direkcijom Lenny Sommese i dizajnerice Courtney Bailey, a koji u crnom natpisu American Soldier crvenom bojom izdvaja dijelove riječi can i die pa je tako nastao njegov naslov American Soldiers Can Die

U zagrebačku Gliptoteku, na velikom proputovanju objema Amerikama, Azijom i Europom, došla je izložba godišnjih nagrada najstarijeg i najvećeg natjecanja u područjima oglašavanja i grafičkog dizajna u Americi. Riječ je o izložbi Art Directors Club New York koja traje još od davne 1921, a obuhvaća radove u četiri kategorije: oglašavanje, grafički dizajn, fotografija i ilustracija te novi mediji. Ovo je drugi put da izložba dolazi u Zagreb, jer je 81. godišnja izložba gostovala u siječnju 2003. godine. Na natječaj za nagrade javlja se velik broj dizajnera pa je tako za ovaj natječaj pristiglo nevjerojatnih dvanaest tisuća radova iz četrdeset i tri zemlje, koje su ocjenjivali sudovi u kategorijama oglašavanja, grafičkoga dizajna i novih medija kojima su ravnali Kevin McKeon, Micgael Bierut i Thomas Müller.

VISOKA SVIJEST O GRAFIČKOM DIZAJNU

Izložba nagrađenih radova sastoji se od nešto više od dvije stotine radova, dobitnika dvadeset i šest zlatnih medalja, šezdeset srebrnih medalja te 123 počasnih priznanja. Kad smo već kod priznanja, moramo ga odati i organizatorima s naše strane, a to su Hrvatsko dizajnersko društvo, Udruga za promicanje vizualne kulture i vizualnih komunikacija Vizum te zagrebačka međunarodna izložba grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija ZGRAF, čije se deveto upravo održava u jednom od paviljona Zagrebačkog velesajma. Cijeli fundus izložbe ostaje u Zagrebu kao dar ADC NY budućem zagrebačkom Muzeju dizajna. Uopće, cijela je priča oko izložbe nagrađenih radova Art Directors Cluba New York te ZGRAF-a i možebitnog Muzeja dizajna idealno smještena u razdoblje kada se u Zagrebu sramotno gotovo ugasio studij dizajna. Na svu sreću, studij je nakon nekoliko dramatičnih apela spašen pa će prostor u Frankopanskoj ulici i dalje iznjedrivati mlade dizajnere, koji su svojim radom prisutni u cijelom svijetu, od kojih su neki i nagrađivani. Iako hrvatski dizajneri nerijetko sudjeluju na ovakvim izložbama, ove se godine, nažalost, nitko nije uvrstio među nagrađene i počašćene.

Svijest o grafičkom dizajnu kao jednom od pokretača gospodarstva putem marketinga, oblikovanja promidžbenog materijala i bezbrojnih drugih segmenata, u svijetu je postala vrlo visoka. Dizajn časopisa, godišnja izvješća za pojedine tvrtke, knjižice, interaktivna oglašavanja, promotivni materijal, oglasi, plakati, odavno su postali umjetnost sama za sebe ukoliko nije riječ o bezličnu kiču, a o tome odlučuju relevantni ljudi iz struke. Tako su se na ovogodižnjoj izložbi nagrađenih radova našli reklamni plakati za pivo, konzole za igre ili tenisice, ali i cjenik za ponajbolju ljubljansku kavanu, borba protiv rasnih predrasuda, kampanja protiv klimatskih promjena te brojne nevladine udruge koje akcijama upozoravaju, educiraju i oglašavaju. U današnjem svijetu svatko treba neku vrstu promocije.

DIZAJN KOJI NE POZNAJE GRANICE

Među brojnim radovima nagrađenim na Art Directors Clubu ističu se angažirani radovi Hansa-Jürgena Kämerrera za Amnesty International u seriji Street Activity for Human Rights, Broken Thumb Stevena Cafiera i Jorge Carena za Sony Playstation, Alexandera Heila za Ford i Don’t drink and drive kampanju te serija Toru Fujiija za Converse Japan Co i kampanju Don’t get tied down. Angažirani radovi nikako nisu mogli izbjeći trenutne svjetske prilike pa je tako nesretni Bush s velikom rupom na čelu završio na plakatu za pokret protiv klimatskih promjena u ideji Michaela Johnsona, stvarajući paralelu između dviju rupa: ozonske i one u Bushovoj glavi. Možda ponajbolji izložak minimalističkog pristupa angažiranom dizajnu jest poster nastao pod umjetničkom direkcijom Lenny Sommese i dizajnerice Courtney Bailey, u koji u crnom natpisu American Soldier crvenom bojom izdvaja dijelove riječi can i die pa je tako nastao njegov naslov American Soldiers Can Die. U izboru nagrađenih radova našli su se i časopisi, bolje rečeno članci u pojedinim časopisima koji su svojim postavom, fotografijama i tekstom uobličeni u jedinstvenu cjelinu. Tako su između ostalih posebno priznanje dobili Tom Jacobi za članak o Vladimiru Putinu te Janet Froelich za 40-th Reunion - Portfolio sa sjajnim fotografijama glumaca i redatelja poput Nicholsona, De Nira, Scorsesea, Almodovara i Penelope Cruz autorice Brigitte Lacombe. Na izložbi se moglo prostrujati i web-dizajnom te reklamnim spotovima koji su pobrali nagrade jer reklame u korpusu prijavljenih radove čine gotovo trećinu.

Općenito, na izložbi se moglo vidjeti kako je u svakom djelu naveden nemali broj ljudi uključen u njihov nastanak, od umjetničkoga direktora i dizajnera do fotografa, kreativnih direktora, klijenata, producenata i agencija. Za vizualnu komunikaciju danas se rabi gotovo sve, a tu činjenicu bilo je moguće potvrditi i na ovoj izložbi poput dokumentarističkih, portretističkih ili animalnih fotografija, crteža, slika, kolaža, računalnih animacija... To zapravo i jest namjera nadolazećega grafičkog dizajna: raznolikost, jednostavnost, čitkost i pucanje u sridu, dizajn koji ne poznaje granica. Bez obzira što jedan član ocjenjivačkoga suda kaže da će presuda ovoj izložbi biti obznanjena tek za četiri godine.

Marko Kružić