Druga strana izlož(b)enog

»Kontura«, art magazin, br. 82, god. XIV, listopad 2004, gl. ur. Zdravko Mihočinec, Art magazin Kontura d. o. o., Zagreb

Nova »Kontura« odabire najpoznatije izložbe i umjetnička predstavljanja održana u proteklih nekoliko mjeseci. Urednički zahvat bio je opsežan, dijelom olakšan ljetnim stankama - sklopom godišnjih odmora. Kritičarski, teoretičarski i novinarski posao također je širok. Pregledom i kritikom obuhvaćene su aktualne izložbe u Zagrebu, Berlinu (Fabrizio Plessi), Genovi (Sanja Iveković), Metamorfoza u Veneciji, ArtiST Now u Splitu...

Prema većini uključenog iz suvremenog hrvatskog rakursa i interpretiranog s pozitivnim vibracijama (stajalištima i mišljenjima), trebali bismo biti zadovoljni razvojem događanja na našoj sceni. Osobito u autorskom smislu, u ostvarenjima afirmiranih umjetnika Vlaste Delimar, Brace Dimitrijevića, Zlatka Kopljara, Kate Mijatović, Zorana Pavelića. Kao i samostalnim predstavljanjima aktera mlađe generacije koji upravo prelaze u magičnu zonu poznatih imena (primjerice Igor Eškinja, Martina Mezak, Ivan Midžić). Gotovo zasebnu cjelinu, vrijednu čitanja, čine intervjui čiji su sugovornici dva izražajna predstavnika konceptualne prakse i teme percepcije, Braco Dimitrijević i Igor Eškinja. »Inzistiram na radu koji je eksperimentalnog karaktera, a izložbu promišljam kao medij. U tom je kontekstu teško govoriti o tržišnoj cijeni rada, pogotovo u društvu koje ne razumije riječ suvremeno, a kamoli kada je povezana s imenicom umjetnost« (I. Eškinja).

SURADNJA KUSTOSA I UMJETNIKA

Druga strana izlož(b)enog, kustoski koncept te suradnja kustosa i umjetnika, osobito u primjerima većih - salonskih predstavljanja, ne djeluje kvalitetno, smisleno, utemeljeno ni transparentno. Riječ je o međunarodnom projektu održanom u Splitu - ArtiST Now (slabom teoretskom okviru) te dva zanimljiva gostovanja u Zagrebu - izložbi suvremene ruske umjetnosti i umjetnosti Brooklyna. »Želeći zadržati distancu prema zagrebačkim projektima, budući da su oba više ili manje vezana uz redakciju Konture (premda više personalno nego organizacijski) nismo se bavili samim izložbama, nego umjetničkim, socijalnim, pa i političkim kontekstima koji karakteriziraju novu moskovsku i brooklynsku scenu« (iz uvodnika Krešimira Purgara). Tema broja nudi raznolik vizualni, kataloški niz radova, te drukčiji način prezentacije u obliku opsežna dvojezičnog uvida poznavatelja (David Riff, Daniel Baird) u različite problematike istočnog i zapadnog sustava.

Na zapadnoj strani problem se aktualizira kao ishitren, pretenciozan, zapravo nemaran i nesiguran koncept. Unutar umjetničkog i političkog svijeta istočnog centra kao Dijalektika beznađa, etički i strukovni konflikti. Suradnja sa stranim centrima ujedno je pozitivna mogućnost usputne usporedbe s našim odvijanjima sličnih recentnih izložbi i projekata. I proširenja konstantnoga pitanja o (ne)svrhovitosti, (ne)potrebnosti takvih događanja u pozitivne praktične odgovore.

Iako je na početku, završavam s knjigom Hansa Beltinga, Das Ende der Kunstgeschischte; Eine Revision nach zehn Jahren, 2002. U recenziji Žarka Paića knjiga je označena kao prekretna. Ukazuje na potrebu za novom povijesti umjetnosti, prevrednovanjem kriterija te za interdisciplinarnim i otvorenim pristupima istraživanja i mišljenja. Iako se recepti knjige više materijaliziraju negacijom postojećeg, izdanje je dobrodošao virus u suvremenom promišljanju. Nova povijest umjetnosti?

Ksenija Orelj