Vijenac 281

Književnost, Kritika

HRVATSKA POEZIJA

Čakavska fantažija

Daniel Načinović, Jingle Joyce, ICR, Rijeka, 2003.

HRVATSKA POEZIJA

Čakavska fantažija

Daniel Načinović, Jingle Joyce, ICR, Rijeka, 2003.

Daniel Načinović, vrstan pjesnik čakavske lirike, dopustio je sebi semantički, lingvistički eksperiment i smiješao za dobrodošle čitatelje čakavski international cocktail. On je to sebi mogao priuštiti, jer je njegova poetska nadarenost neupitna. Zato je u svoj lakokrili Jingle unio izmišljene i dokumentirane pjesmice i crtice, evocirajući i sjećanje na boravak irskoga pjesnika Jamesa Joycea i njegove ljubavi, Nore Barnacle, u pulskom miljeu s početka prošlog stoljeća. To je austrougarska pomorska Pula u reminiscencijama i konotacijama, koje se mogu, ali i ne moraju dešifrirati, jer im nije ni svrha istraživanje i objašnjenje poruka, nego je značenje tih šarolikih aluzija maštovito, nepretenciozno eksperimentiranje, ludistički zaokreti, protkani šarmantnom ironijom: »ča dela penelopo / kad odiseje ni? / on plete i raspliće / ko je ča i ko ni / pak stavlja sve u rige / ko gre i ko biži / (Ča dela penelopo kad odiseje ni).


slika

U tim lepršavim, zaigranim stihovima, koji se poigravaju dalekom stvarnošću garnizonske, francjozefovske Pule, ima elemenata njemačkoga, engleskog i talijanskog jezika, što umetnuti u čakavski izričaj tvore dojmljivu simbiozu koja zahtijeva strpljiva čitatelja za razumijevanje, ukoliko se taj ne zadovolji glazbenim sazvučjima izmaštanih slika, odnosno zvučnim odjecima duhovitoga poigravanja riječima.

ASOCIJATIVNA SLOBODA

I sam naslov Jingle Joyce izaziva trojako tumačenje: mogao bi to biti naziv za dvokolicu kojom je simbolički putovao čuveni irski pisac i njegova odabranica, a moglo bi to biti i ponavljanje, kombiniranje glazbenih napjeva, takozvanih džinglova, najavnicama radijskoga programa. Istodobno to je i asocijacija na poznatu božićnu pjesmu Jingle Bells. Takva asocijativna sloboda dopušta nam da se i prema pjesmotvorima iz zbirke odnosimo na zaigran način koji priziva toleranciju, ne ispuštajući iz vida da je riječ o eksperimentalnom poetskom iskoraku, koji bez obzira na zaigranost i kombinaciju riječi, patchwork i pastiš, ipak ostaje ludističkim eksperimentom što po naravi stvari ne trpi ponavljanja ni epigone. To je isključivo osobna i osebujna poetska pustolovina vrsna čakavskog pjesnika, pjesnika za djecu, pripovjedača i prevoditelja Daniela Načinovića.

Od čakavskih zbirki spomenut ćemo ovdje vrsni Libar od vrimena (Rijeka/Pazin, 1984), Rhapsody in CA (Labin, 2000) te prijevod na čakavski Pjesme brata Sunca sv. Franje Asiškoga i Pjesme nad pjesmama. Posebno valja istaknuti njegov prijevod stihova A. B. Šimića na talijanski jezik: Stupore nel mondo (Čuđenje u svijetu) i zbirku pjesama na talijanskom Ur (Pula, 2002).

Ljerka Car Matutinović

Vijenac 281

281 - 9. prosinca 2004. | Arhiva

Klikni za povratak