Čakavska fantažija
Daniel Načinović, Jingle Joyce, ICR, Rijeka, 2003.
Daniel Načinović, vrstan pjesnik čakavske lirike, dopustio je sebi semantički, lingvistički eksperiment i smiješao za dobrodošle čitatelje čakavski international cocktail. On je to sebi mogao priuštiti, jer je njegova poetska nadarenost neupitna. Zato je u svoj lakokrili Jingle unio izmišljene i dokumentirane pjesmice i crtice, evocirajući i sjećanje na boravak irskoga pjesnika Jamesa Joycea i njegove ljubavi, Nore Barnacle, u pulskom miljeu s početka prošlog stoljeća. To je austrougarska pomorska Pula u reminiscencijama i konotacijama, koje se mogu, ali i ne moraju dešifrirati, jer im nije ni svrha istraživanje i objašnjenje poruka, nego je značenje tih šarolikih aluzija maštovito, nepretenciozno eksperimentiranje, ludistički zaokreti, protkani šarmantnom ironijom: »ča dela penelopo / kad odiseje ni? / on plete i raspliće / ko je ča i ko ni / pak stavlja sve u rige / ko gre i ko biži / (Ča dela penelopo kad odiseje ni).
U tim lepršavim, zaigranim stihovima, koji se poigravaju dalekom stvarnošću garnizonske, francjozefovske Pule, ima elemenata njemačkoga, engleskog i talijanskog jezika, što umetnuti u čakavski izričaj tvore dojmljivu simbiozu koja zahtijeva strpljiva čitatelja za razumijevanje, ukoliko se taj ne zadovolji glazbenim sazvučjima izmaštanih slika, odnosno zvučnim odjecima duhovitoga poigravanja riječima.
ASOCIJATIVNA SLOBODA
I sam naslov Jingle Joyce izaziva trojako tumačenje: mogao bi to biti naziv za dvokolicu kojom je simbolički putovao čuveni irski pisac i njegova odabranica, a moglo bi to biti i ponavljanje, kombiniranje glazbenih napjeva, takozvanih džinglova, najavnicama radijskoga programa. Istodobno to je i asocijacija na poznatu božićnu pjesmu Jingle Bells. Takva asocijativna sloboda dopušta nam da se i prema pjesmotvorima iz zbirke odnosimo na zaigran način koji priziva toleranciju, ne ispuštajući iz vida da je riječ o eksperimentalnom poetskom iskoraku, koji bez obzira na zaigranost i kombinaciju riječi, patchwork i pastiš, ipak ostaje ludističkim eksperimentom što po naravi stvari ne trpi ponavljanja ni epigone. To je isključivo osobna i osebujna poetska pustolovina vrsna čakavskog pjesnika, pjesnika za djecu, pripovjedača i prevoditelja Daniela Načinovića.
Od čakavskih zbirki spomenut ćemo ovdje vrsni Libar od vrimena (Rijeka/Pazin, 1984), Rhapsody in CA (Labin, 2000) te prijevod na čakavski Pjesme brata Sunca sv. Franje Asiškoga i Pjesme nad pjesmama. Posebno valja istaknuti njegov prijevod stihova A. B. Šimića na talijanski jezik: Stupore nel mondo (Čuđenje u svijetu) i zbirku pjesama na talijanskom Ur (Pula, 2002).
Ljerka Car Matutinović
Klikni za povratak