Vrsni majstori

Autor Danijel Popović, dizajner; dimenzije 35,50 x 42,60 mm, naklada 300 000, datum izdanja 15. studenoga 2004.

Kao što je to uobičajeno, i ovogodišnja se serija maraka Hrvatsko moderno slikarstvo sastoji se od tri marke. U ovom broju »Vijenca« predstavit ćemo prve dvije, a u sljedećem treću marku serije.

Jerolim Miše (Split, 1890 - Split, 1970) podjednako je zanimljiv kao slikar i kao kritičar i dao je golem prinos osuvremenjivanju slikarskog izričaja i uspostavljanju stručne likovne kritike i esejistike. Miše je majstor izvanrednih portreta, sugestivnih mrtvih priroda i osebujnih krajolika rodne Dalmacije, koji su sazdani od studioznih promišljanja domaćeg krajolika, vrsna metiera i autentičnog doživljaja kolorita i atmosfere izabrana motiva.

Slikarski je nauk počeo u Splitu, a potom ga preko umjetničke škole u Zagrebu nastavlja u Rimu te u Firenci na Accademia internazionale. Uoči Prvoga svjetskog rata vraća se u zavičaj i u rodnom gradu priređuje prvu samostalnu izložbu (1914). Tijekom rata mobiliziran je, a poslije se niz godina bavi i pedagoškim radom na školama u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Od 1930. izlaže i djeluje u okviru Grupe trojice, koja je pariškim iskustvima njezinih utemeljitelja (Babić, Becić, Miše) desetljećima davala ton hrvatskom slikarstvu.

Slika Podne u Supetru (1928) najočitiji je primjer dvojnosti Mišina slikarskoga načela, za koje je Igor Zidić napisao da se temelji na suprotstavljanju nekoliko kontradiktornih tvorbi: racionalna i emotivna, strukturalna i deskriptivna, apolonijska i dionizijska...

Miroslav Kraljević (Gospić, 1885 - Zagreb, 1913) bio je jedan od hrvatskih studenata na minhenskoj Akademiji, koje je prof. von Habermann nazvao Kroatische Schule, a hrvatska teorija likovnih umjetnosti minhenskim krugom. Odrastao u obitelji bogatih slavonskih plemića, Kraljević je od malih nogu pohađao najbolje škole i crtačku poduku primao od vrsnih učitelja. Nakon konačnog izbora slikarskog zvanja upisuje 1907. studij slikarstva na minhenskoj akademiji. Završivši studij, Kraljević u jesen 1911. stiže u Pariz i nakon početnih poteškoća uspijeva pronaći vlastiti atelijer i slikati oslobođen svake stege.

Izvanredna crtačka darovitost ubrzo ga je dovela do prvih priznanja i stalnog angažmana u ilustriranom časopisu »Panurge«. U nepune dvije godine Kraljević je u Parizu naslikao nekoliko antologijskih djela hrvatskoga modernog slikarstva. Put ga je vodio od reminiscencija na pleneristički impresionizam i usvajanja Manetove pouke o uporabi crnila do ekspresionizma obojena snažnom osobnošću i svojstvenom karikaturalnošću na aktovima i prizorima iz gostionica te do izvanredno neposredna i dojmljiva lica-maske s naznakama razgradnje cijeloga poprsja na Autoportretu s kraja 1912.

Kraljević dolazi u Zagreb 1912. zbog samostalne izložbe u Salonu Ulrich. U Zagrebu ubrzo, nakon neuspješna liječenja, podliježe tuberkulozi. Smrt je Kraljevića prekinula na vrhuncu stvaralačkog razdoblja i onemogućila nam da upoznamo njegova najbolja postignuća.

Marke su izdane u arčićima od šest maraka, a izdana je i prigodna omotnica prvoga dana (FDC).

Priredila Sandra Cekol