Tvoja manšeta, kao ožiljak

NA VRH JEZIKA: SANJA ŠIMIĆ

Tvoja manšeta, kao ožiljak

Sanja Šimić (1975, Nova Gradiška) godine 1997. za rukopis knjige Košute u splavarevom rublju dobila je nagradu Goran za mlade pjesnike. Objavljivala je pjesme u »Quorumu«, »Libri«, »Fokusu« i »Književnoj reviji«. Uvrštena je u »Quorumovu« antologiju hrvatskoga pjesništva devedesetih godina 20. stoljeća i Slavonski tekst hrvatske književnosti u izdanju Matice hrvatske (2003).

Poezija Sanje Šimić načelno je ljubavna, ali od ljubavi ovdje su ostali tek tragovi, ožiljci, kao da se pretopila s okolinom i stvorila atmosferu u kojoj su svijet i ta emocija u prizivanju/sjećanju nerazlučivo isprepleteni. Napetost se događa između površine tijela i okolice, a kao komunikacijski punkt apostrofirani su prsti koji se, statistički gledano, najčešće pojavljuju u Šimićkinim slikama koje se pretapaju i šire. Jedna od zanimljivosti njezine poezije postupak je ugradnje greške (i njezina ispravljanja) u tkivo pjesme: (...Tvoj venerin brežuljak gradi ispravno: Venerin... Da će svi suputnici odgurnuti ispravno: odgrnuti). A kada smo na području kanoniziranja greške, u dosluhu smo s podsviješću, starijom sestrom tipfelera i majkom mnoge poezije.

Kruno Lokotar

1. IZLAZAK UZVODNO

Naglasak kiše srušio je iglice

Bora na kolač od malina.

Mirisi i osmine tvojih očiju

Pomiješali su uleknute sjemenke

Ulice i sve kuće koje sam

Željela posjetiti,

Obrađene su bilješkama

Tvog bijelog odjeka.

Kroz pukotinu zvjezdane tinte

Tvoj venerin brežuljak gradi ispravno: Venerin

Moja leđa kao otvoreni prsten,

Kao ritam postavljenog stola.

2. OKOLO PROSINCA

Lavež je prorijedio

Obraz mjeseca. Rana porculanska zima

Gura lipu,

Precrtanu utihnulim

Potokom,

Sve do smrznutih ljestvi

Subote.

Svijetlo plava ukosnica Sumraka

Obložila je bicikl u dvorištu

I prvi prag u kraljevstvu.

Na rukavicama,

Svježe prstenje iz oblaka,

Pretkazuje oluke nadopunjene

Snježnim iglicama, polu-snom

I krunom...

3. ZRAKA SVJETLOSTI

Jutros si razbio

Staklenku kiše i zlata.

Volim kada ti vjetar odagna

Daljinu s prstenjaka.

Vidim kako prelaziš zakutke

Besanice, sve življi i sjajniji -

Kao fantazija bolesti i zdravlja.

Jutros je kiša utihnula ključ

I šum moje kuće;

Što je dosada samo spomen,

Ovog sam trenutka dodirnula

U crnom zavežljaju sna.

4. POČETAK OŽUJKA

Ova noć je opekla svoj kažiprst

Puzajući vodom što umara i kao

Prašina, samuje u deblu divljeg pritoka.

Pomisliš li ikada;

Što se događa s vlakom -

Kada zakoračiš u dom,

Kada spustiš pokrivač

Na knjigu o satima, jer

Ti je prevruće, kada

Zaboraviš gdje si proveo

Dopodne...

Uplašiš li se ikada,

Da će svi suputnici odgurnuti ispravno: odgrnuti

Tvoj glas, kao neupotrebljivi

Prozor dvorca, kao vjetar

Pogubljen i ostavljen u uvojku

Tvoje učiteljice...

Uplašiš li se ikada

Da me nećeš prepoznati -

Kada me godine ljubavi

Zauste kao djevojčicu

Koja bježi iz škole,

Da bi sanjala o vlakovima?

5. ODRASLI OŽUJAK

Ovdje jabuka stoji već danima.

Umjesto peteljke;

Tvoja manžeta, kao ožiljak

Na potkoljenici, poezijom stiže

U podsjećaj, prezime, usamljenost...

Tko si kada tako odlaziš?

Dok zvuk rašivenog papira, Umjesto okreta,

Donosi umor, zataknut u rame,

Uvojak i postelju na ruci

Začetnika.

Od čega si,

Kada ne zaustavljaš ispravno: me

Na ozvučenju sjene,

Kada zatvoriš brzak za sobom,

Kao već proživljeni miris treptaja

I protutežu čaroliji.

Znam da je temelj svjetionika

U silueti tvog glasa

Samo prva minuta boli,

Na mom zapešću,

Umjesto opsega kazaljki, što me

Čine i puštaju da te volim.

6. X X X

Prodavači cvijeća stoje

Na rubu kreveta.

Pelud na tvojoj zjenici,

Mudrost je onoga čije

Cvijeće nitko ne kupuje.

Što liječi ovaj miris

Frezijinog korijenja

Svud po porubu

Vjenčanice osame?

Krhotine mojih vjetrovitih susjeda

Na uvojku su puta podsjećaj.

Već u početak noći,

Mrtve se stabljike okreću

Kao kazaljke.

Prodavači cvijeća odnose

Rubove kreveta uz cvijeće.

Zadnji koji odlazi, gubi s hrpe

Par latica i list ljubovanja.

Ne okreće se, da sve to uzdigne.

Znam to si ti.

Iako si mi rekao...