Pun podrum vina

Pun podrum vina

Slično svojoj glavnoj glumici, Bez izlaza je film naizgled krotak poput srne, ali nabijen snagom koja ostavlja sporogoreći dojam još dugo nakon gledanja

Kolona izbjeglica povlači se iz Pariza početkom lipnja 1940. pred nadirućim Nijemcima. Nenadano, pojave se zrakoplovi; rafali pogađaju djecu što spavaju na kolima; bombe raznose ljude koji su se skrili u jarak. Mali Philippe uspaničeno potrči prema šumi, premda mu majka viče da stane. Nepoznati mladić potrči za dječakom i sruši ga na zemlju. Trenutak potom majka i sestrica dotrče do njih. Zatečena u šumi, bez oca koji je, kažu, poginuo u kratkom francuskom otporu Blitzkriegu, majka će morati naći načina da održi sebe i svoje mališane na životu, oviseći pritom o momku nepoznate prošlosti i nejasnih namjera...

Ozračje neizvjesnosti prožima svaki kadar filma Bez izlaza, cijenjena, ali nedovoljno poznata francuskoga redatelja Andréa Téchinéa: ozračje dobro znano svima koji su kroz rat prošli, ali koje se obično gubi kad bitke i junačke podvige prikazuju oni koji su za njih saznali iz druge ruke. Kao ratno dijete (rođen 1943) Téchiné možda nejasno pamti tu atmosferu, u kojoj je preživljavanje iz trenutka u trenutak osnovni čimbenik ljudskoga doživljaja, i gdje nema vremena za razmišljanje o širim okolnostima. Ograničivši svoju radnju na četiri bitna lika i vremenski raspon od samo desetak dana, Téchiné se posvećuje epizodi u kojoj njegovi protagonisti nalaze kratak predah od ratnoga vihora, smjestivši se u gospodsku kuću daleko od drugih naselja. Nakon uvodnoga šamaranja nepredvidljivim zbivanjima njihov život stječe barem nekakvu rutinu, gdje djevojčica može biti dijete, gdje stariji sin u mladiću pronalazi osobu koja mu može biti uzor, gdje udovica prolazi uvjerljiv razvoj vlastita stava prema istome tom mladiću - od zahvalnosti, nepovjerenja, majčinske skrbi i tutorstva, pa do izljeva strasti koji iznenađuje i nju samu - dok sâm mladić, pak, u odnosima prema članovima obitelji pronalazi identitet kakav mu je cijeloga života bio uskraćen.

INTERMEZZO IZMEĐU STRAHOTA

Odustajanjem od radnje koja bi široko zahvaćala rat, Téchiné se izlaže riziku da mu film djeluje neambiciozno i, što je još gore, nebitno: dok se ruše svjetovi, je li doista bitno što će majka i djeca jesti, kad već imaju pun podrum vina? Onima naviklim na američki prikaz Drugoga svjetskog rata - današnje ratove da i ne spominjem - priča bi se mogla učiniti odveć sićušnom. Ali cijela Téchinéova poenta i jest u tome da ne postoji rat kao entitet: on iz dana u dan nije više od zbroja pojedinih sudbina. Kratki intermezzo između preživljenih strahota i sutrašnjice koja može biti samo još gora tim likovima daje priliku da ukradu nekoliko dana svakodnevice: pozadina rata čini svaki trenutak dragocjenim, ocrtava svaku dječju igru, svaki predmet iz prohujala svijeta i svaku sitnu životnu pobjedu snagom iskustva bliske smrti.

Do smrti će i doći, na kraju, ali ne onako kako bi nalagala dramaturgija troje izgubljenih nevinašaca u velikoj mračnoj šumi s jednim pomalo vučjim momkom kao vodičem. Nesklon velikim potezima i širokim izjavama, Téchiné otima zaboravu jedan trenutak, danima dug, ali zanemarivo kratak u odnosu na teških pet godina rata što slijede - godina koje mogu zamesti tragove svima koji prežive do kraja filma. Zaboravu otima i nešto poput ljubavi, sasječeno u korijenu u trenutku kad se usudilo rascvasti. Sitne stvari, dakako - ali izvrsno opažene, dojmljivo pretočene u zornu stvarnost (napose zahvaljujući čvrstim ostvarenjima Emmanuelle Béart i mladoga Gasparda Ulliela) i dirljive upravo zbog svoje prolaznosti. Slično svojoj glavnoj glumici, Bez izlaza je film naizgled krotak poput srne, ali nabijen snagom koja ostavlja sporogoreći dojam još dugo nakon gledanja.

Vladimir C. Sever